U suštini, modu čine pojedinci, odnosno njihove ideje i spremnost na igru bojama, uzorcima, tkaninama i veličinama. Zbog pojedinaca nesklonim toj igri nastaju trendovi, a njih, pak, diktiraju modne korporacije, brendovi, kreatori, stilisti. Zanimljivo, svi oni svoju inspiraciju pronalaze na ulici među ‘no name’ djevojkama i momcima i njihove složene ‘outfite’ prodaju pod svojom etiketom u jednako stiliziranim trgovinama.
To je posebno izraženo zadnjih godina, pa shodno tomu danas imamo pojam – brze mode, nastale kao posljedica pojave brendova ulične mode (Zara, Mango, H&M, Topshop…).
NISMO ŽRTVE MODE, ALI…
U ovom trenutku, gdje god pogledamo ‘vrište’ reklame koje pozivaju na obnavljanje jesenske garderobe pa tako čitamo o trendovima kojima nećemo moći pobjeći, ‘krpicama’ koje će biti apsolutnih hit i mi ih moramo imati. Sve te reklame naići će na odaziv kupaca, uglavnom ženskog djela klijentele, a među njih spadaju Šibenčanke Marija i Gorana.
– Mislim da časopisi utječu na nas, htjeli mi to priznati ili ne. Trendovi utječu na nas jer ne možeš kupiti nešto što nije u modi. U tom trenutku u trgovinama nema druge odjeće. Evo, na primjer, danas nemaš gdje kupiti hlače ‘na zvono’, samo uske – složne su prijateljice, dodajući da nisu žrtve mode, ali da se u njihovoj garderobi nalaze tzv. ‘it’ komadi odjeće.
Za današnje brendove, posebno one posvećene uličnoj modi, specifično je da pažljivo osluškuju kako ulica ‘diše’ pa gotovo paralelno s pojavom novih strujanja na asfaltu, te modne kuće svoje viđenje nadolazećih promjena u odijevanju donose i u svoje trgovine. Ta brza mijena modnog izričaja dovodi do toga da u samo jednoj sezoni (bilo proljetnoj, jesenskoj, zimskoj ili ljetnoj) imamo i po nekoliko kolekcija što nas, pak, navodi da kupujemo – češće.
– Ne znam kad sam zadnji put bila u, recimo, Zare, koje i nema u Šibeniku. Počela sam se kontrolirati jer sam ‘skužila’ ‘foru’. Kupiš neku stvar, nosiš je dva puta i kasnije ništa. Sad se trudim manje kupovati – priznaje nam Marija.
NIKAD ZADOVOLJNE
Osim što kupujemo više, više i trošimo, i to usprkos pristupačnim cijenama pojedinih brendova. Također, zbog tzv. brze mode gube se obilježja mode jednog desetljeća, pa prvo desetljeće 21. stoljeća nemamo po čemu pamtiti kao što devedesete prošlog stoljeća pamtimo po užasnim ‘kušinima’ na ramenima, osamdesete po fluorescentnim bojama, sedamdesete po trapezicama…
– Mislim da ćemo se tog vremena prisjećati svjesni kakva ga je moda obilježila. Zbog toga se stilovi i ponavljaju. Nekako se sve to brže mijenja. Nema inovacija – svjesna je Gorana. I ona, i Marija kao i milijun žena diljem svijeta žele vjerovati da imaju vlastiti modni izričaj, no jasno im je da to nije blizu pravom stanju stvari.
Obje će priznati da, kao ni bilo koja druga žena, nisu zadovoljne ponudom vlastitog ormara, pa usprkos ekonomskoj računici i modnim korporacijama koje nam prodaju ono što nam i uzimaju (ideju), moda nam treba da bismo bile sretne, zadovoljne i ispunjene, a sve nam to nudi kupnja ‘it’ komad odjeće.
