Grad Šibenik u takvom je, beznadnom stanju, da su ga, eto, proteklog vikenda neki sahranili. Taj performans, nekima je bio totalni promašaj, drugima, pak, simpatičan i nužan, kako bi, objašnjavali su organizatori pogreba, šokirali ljude i potaknuli ih na akciju spašavanja Šibenika, dok se još ima što spasiti. Malo je, međutim, onih koji su, recimo, prije 15 i više godina, mogli predvidjeti da će ovaj naš prelijepi i ponosni grad završiti na groblju Svete Ane. Kao, recimo, Dinko Škevin, šibenski pjesnik, autor nekoliko zbirki pjesama, široj publici najpoznatiji kao tekstopisac klapskih i zabavnoglazbenih pjesama, za koje je za neke i nagrađen na festivalu ‘Šibenska šansona’. Škevin je, naime, u pjesmi ‘Eutanazija’, napisanoj daleke 1996. godine, a objavljenoj u njegovoj prvoj zbirci ‘Sidro o’ zlata’, reklo bi se, do detalja predvidio nesretnu sudbinu Šibenika. Stihovi u toj pjesmi uistinu zvuče proročanski, kao da ih je napisao sam Nostradamus.
‘Svugdje ključ u bravu, da pukneš od jada’
Pa, je li Dinko Škevin šibenski Nostradamus, je li i on kao poznati francuski prorok imao vizije koje je ‘kasnije’ bacio na papir, pitamo autora ‘Eutanazije’.
– Ha, ha, nije bilo nikakvih vizija. Ta pjesma zapravo opisuje jedan logičan slijed stvari, i nije trebalo biti puno pametan već tada zaključiti u kojem pravcu ide Šibenik – demistificirao je stvari odmah na početku Škevin, i nastavio:
– ‘Eutanazija’ je nastala kada se dalo naslutilo propadanje nekih poduzeća, već tada su se ‘drmali’ TLM, Remont, Šibenka, Poliplast, Slobodna Plovidba, Luka, Šipad. Neka od tih poduzeća se još drže, ali većina ih je, kao što znamo, nestalo.
Jedan od stihova u pjesmi glasi ‘Svugdje ključ u bravu, da pukneš od jada’, a koji se osim na spomenuta poduzeća može odnositi i na Trgovački sud, središta Pošte, FINA-e, Carinarnicu, ali i na staru gradsku jezgru u kojoj se gotovo svaki dan zatvori neki dućan, a bome i na neke sportske klubove, recimo Šibenku, a i nogometni klub uskoro bi mogao staviti ‘ključ u bravu’?
– Upravo tako, dalo se naslutiti da će ta opasna ‘boleština’ metastazirati na svaki kutak grada. Ostala je tek, kao što ironično kažem u jednom stihu, raditi samo fontana ispred Gospe vanka Grada. – kaže Škevin.
Već u prvom stihu, ‘Ma tko to uvijek mrak u oči baca’; vodi u tunele beskrajne i bez nada’, te u onom, ‘Imamo rješenje i ‘pametnu glavu’, lako se iščitava koga držite odgovornim za smrt grada. Spomenuti su stihovi očita kritika političarima, lokalnim i onima gore u Zagrebu, koji su odigrali ključnu ulogu u eutanaziranju grada?
– Točno tako. Razne ‘pametne glave’ izmjenjivale su se na vlasti svih ovih godina, na lokalnoj i nacionalnoj razini, i svi su svašta obećavali, ‘mazali nam oči’, a grad je polako umirao kao posljedica njihove nesposobnosti, nerada i lopovluka – objašnjava Škevin, i nastavlja u još oštrijem tonu: – U našim je strankama i previše glupana, lupeža i matuna koji su u politici našli idealno okruženje za svoje nečasne radnje. Naravno, ne želim generalizirati, ima puno poštenih političara, ali masu njih je u politiku ušlo iz vlastitog interesa, kako bi se okoristili, a za državu, ili u ovom slučaju, za grad, uopće nisu marili. Dakle, ovo što se događa Šibeniku nije nikakvo iznenađenje, nije se dogodilo odjednom, to su godine i godine uništavanja i ubijanja grada – ogorčen je Škevin.
Šibenska točka
Eutanazija je ubojstvo iz milosrđa, kada se pacijentu koji pati žele skratiti muke. Međutim, ovo što se događa Šibeniku više sliči klasičnom ubojstvu?
– Da, slažem se, ovo jest ubojstvo jednog jako perspektivnog grada, koji je po ekonomskoj moći, industriji, bio peti u ondašnjoj državi. Nas nije uništio rat, već smo sami sebe uništili, odnosno, nesposobni političari, korupcija, lopovluk i sve ostalo. A eutanazija je, na žalost, izgleda, jedino rješenje – kaže Škevin koji pjesmu iz 1996. godine ipak završava u optimističnom tonu, stihovima ‘Ostati ćeš granit taj najtvrđi kamen; al’ i buknut sutra u cvatu k’o voćka; ako naša riječ bude zadnji amen; a iza se stavi i šibenska točka.’ Dakle, mislite da još ima nade za naš grad, pitamo ga.
– Ima, ali samo ako, kao što kaže stih, ‘stavimo šibensku točku’ na kraju, a što se odnosi na jedinstvo Šibenčana. Čega, na žalost, ovih proteklih godina nije bilo ni u naznakama. Pa pogledajte naše stranke, i lijeve i desne, i HDZ i SDP, ne daj Bože da se oko nečeg slože, da podrže neku dobru ideju iz suparničkog tabora, da stave interes Šibenika i njegovih stanovnika iznad stranačkih i osobnih interesa. Taj međustranački razdor najveći je upravo u Šibeniku, ima ga i u Zadru i Splitu, ali mi ih po tom pitanju ‘šišamo’. Zato je, recimo, Zadar nas ‘prešišao’ u svemu ostalom, jer su se tamošnje stranke oko bitnih stvari, koje su bile za dobrobit grada, složili. Dakle, želimo li zaustaviti umiranje grada, izbjeći eutanaziju, moramo se riješiti matuna u lokalnoj politici i zajedno ga ‘izliječiti’, vratiti u život – zaključuje Dinko Škevin.
Eutanazija
Ma tko to uvijek mrak u oči baca,
vodi u tunele beskrajne, bez nada,
zar je nekom stalo stvorit’ grad mrtvaca,
il’ žive aveti umirućeg grada?
Možda je šokantno ovo što se kaže,
dok nam zbilja ruši od karata kule,
Svaki dan je stvarnost, a stvarnost ne laže,
A naša je stvarnost život oko nule.
Dokle ćemo ovu podnositi muku,
kao utopljenik što u nebo gleda,
hoće li mu netko uhvatiti ruku,
ali ruke nema, ruku nitko ne da.
Imamo rješenje i ‘pametnu glavu’,
ruku spasa nudi za očajno stanje,
i snove o boljem pretvara u javu,
eutanazija – tiho umiranje.
Svugdje ključ u bravu, da pukneš od jada,
ne daj rijeci teći, postavi joj branu,
zatvorite još kod Gospe vanka Grada,
jedino što radi, gradsku fontanu.
A o tebi nekad pjevane su ode,
dok su divlje zvijeri kidale ti kožu,
pod mlado si srce hrvatske slobode,
postavio granit četničkome nožu.
Ostati ćeš granit taj najtvrđi kamen,
al’ i buknut sutra u cvatu k’o voćka,
ako naša riječ bude zadnji amen,
a iza se stavi i šibenska točka.
