Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja s ciljem da se skrene pozornost javnosti diljem svijeta na ovaj razvojni poremećaj. U Šibeniku je obilježavanje ovog dana započelo prije dvije godine na inicijativu roditelja autistične djece s ciljem da se i u našem gradu probudi svijest ljudi i nešto napravi za dobrobit djece.
– I ove godine ćemo simbolično obilježiti ovaj dan, ali bit će to daleko od pompozne proslave. Obilježit ćemo ga u ponedjeljak među djecom i ljudima koji nas u tome podržavaju 365 dana u godini, a ne samo taj jedan dan. Autizam nije samo 2. travnja, on postoji svaki dan. Nije riječ o jednom djetetu, riječ je o njih 12 tisuća na razini Hrvatske koliko ih je registrirano – kaže nam Nina Knežević, majka sedmogodišnjeg autističnog dječaka Jakova koja je 2014. pokrenula akciju u Šibeniku ‘Ja volim nekog tko ima autizam’.
U Šibeniku Udruga još uvijek zvanično ne postoji ali to ne znači da roditelji djece tokom cijele godine ne rade na tome da osvijeste javnost i omoguće svojoj djeci, ravnopravnim članovima društva, što bolji i kvalitetniji život. Autizam nije bolest, kako će mnogi reći, to je stanje i oni od kojih je najbitnije krenuti su roditelji autistične djece koji još uvijek ne shvaćaju da se nemaju čega sramiti.
– Tko će djeci pomoći ako ne mi, njihovi roditelji? U našem gradu je registrirano tek dvadesetak djece, no broj je veći od toga. Svijet ide naprijed, sve se razvija, ali razmišljanja često ostaju u prošlosti. Žao mi je što Šibeniku nema sluha za ovo, ali i za brojne druge stvari jer ovdje nije samo riječ o autizmu. Sve što je drugačije je predmet osude, nažalost. Susrećemo se s tim na dnevnoj bazi, među djecom, ali i mnogo starijima. Naravno, postoji i veliki broj ljudi koji nam pomažu. Centar Šubićevac, rehabilitatori, tete u vrtiću…ljudi koji su tu 365 dana u godini za nas i našu djecu, a ne samo onaj jedan dan kada pustimo balone u zrak – nastavlja Knežević.
Konkretne podrške u svakodnevnom životu osoba s autizmom još uvijek nema dovoljno, roditelji lutaju tražeći pomoć.
– Ljudi u globalu imaju jednu veliku manu – da bježe od onog što ih zbunjuje glavom bez obzira, bez da pokušaju shvatiti i prihvatiti različito od sebe, te pomoći – ističe naša sugovornica.