Ovogodišnji 59. Pula film festival posebno će pamtiti glumačka legenda Krešimirovog grada – Mate Gulin. Uloga u filmu ‘Pismo ćaći’, redatelja Damira Čučića, donijela mu je Zlatnu Arenu u kategoriji najbolje muške sporedne uloge. Zlatna Arena najveća je filmska nagrada u Hrvatskoj, a Mate Gulin prvi je šibenski glumac koji ju je dobio. Film sniman na Tromilji, najesen bi trebao krenuti u distribuciju, pa se njegova premijera s nestrpljenjem očekuje u Šibeniku, a glumac veli kako mu nije svejedno što će reći domaća publika.
VAN SVAKE PAMETI
Sporedna uloga u sad već nagrađivanom filmu donijela vam je najvažniju filmsku nagradu u Hrvatskoj – Zlatnu Arenu.
Film je dobio nagradu Grand Prix kao najbolji film u Puli i još četiri nagrade, među njima i ovu moju za sporednu mušku ulogu, iako smo oba glumca glavne uloge jer drugih nema. Redatelj je dobio, opet smiješnu nagradu, za debitanta iako je snimio već dvadesetak filmova, ali kratkih. Ovo mu je prvi put da je na festivalu u Puli. Morali su pažljivo raspodijeliti nagrade da ovi veliki filmovi koji su potrošili puno novca ne bi bili ljuti. Dobili smo nagradu za ton, montažu i produkciju. Sveukupni smo pobjednik. Film je krenuo u Pulu, kako su pisali, kao trinaesto prase. Film se prikazivao u kinu, ne u Areni. Plakata za film nije bilo po gradu koliko za druge filmove. Na kraju, drago mi je da se film prikazivao u kinu jer to jest film za kino, ne za velike prostore. Komoran je i pravljen za kino. Nismo imali novinarsku projekciju. Bio je to bod za nas jer su svi pogledali film u kinu i oduševili se odmah na prvu.
Onda ste u Pulu otputovali bez očekivanja?!
Ma, bilo je nekakvih očekivanja. Kako kaže moj redatelj Damir, kad ideš negdje, na neka natjecanja, uvijek se nadaš nečemu. Međutim, da ćemo ovako ‘pomesti’ Pulu, za nas je to bilo van svake pameti.
Kakav je osjećaj kad vas u pulskoj Areni pozovu da preuzmete svoju nagradu? Posebno za glumca koji je sad već i u mirovini.
To je velika stvar jer je ovo prva Arena koja je došla u Šibenik. Ovdje se već pedeset godina dokazujem kao glumac. Igrao sam male uloge u filmovima, na televiziji, ali u Šibeniku sam igrao gotovo sve glavne ulogu u kazalištu. Ispada da se cijeli život dokazujem jer sam u malom gradu, zbog čega nisam toliko viđen. Naravno da su glumci koji su već igrali na televiziji i u filmovima zvijezde, ali ja to nisam. U Pulu sam došao po nagradu i odmah izgubio akreditaciju, pa sam morao ići po novu. I kad su ti za akreditaciju čuli ime, krenule su čestitke jer me po izgledu ne znaju. Ljudi koji tamo rade, volonteri, odlični su. Svi su ljubazni. Nigdje nisam vidio da se netko toliko trudi oko festivala. Organizacija je vrhunska. Nagrada me neće promijeniti. I dalje ću ostati skroman građanin Šibenika, glumac. Samo, možda mi je drago zbog nekih novinara koji su mi uvijek pisali ‘Mate Gulin, šibenski glumac – amater’.
Sad ste se, kao što ste rekli, dokazali kao pravi glumac?
Ma, ne! Dokazujem se stalno, ali oni uvijek tjeraju svoje. Nikad nisam ni bio amater jer sam uvijek primao novac, a onaj tko zarađuje u svom poslu nije amater. Pored toga, puno velikih glumaca nije završilo akademiju, pa isto nisu amateri, nego glumci i nikad im nije dodavano ono ‘amater’.
PRIJE PULE NISAM VIDIO FILM
Što vam kažu kolege glumci na osvojenoj nagradi?
Moje kolege glumci također su u filmu. Ima ih dvoje. Anđelko Babačić i Jere Svračak. Pozvao sam ih da pomognu, da statiraju u nekim scenama koje su se snimale na Tromilji. Kao i mog prijatelja Pavla Rocu i Ivicu Skočića. Oni još nisu vidjeli film, a do Pule ga nisam pogledao ni ja, osim nekih dijelova. Kako smo što snimali, tako mi je redatelj slao DVD-e da vidim. Film sam gledao u Puli, ali više sam gledao publiku i njihovu reakciju. Nitko se nije digao za vrijeme filma. Kino je bilo krcato, čak i stepenice. Kad smo izašli to je bilo ‘stani – pani’. Nina Violić koja je bila na projekciji i koja je bila član žirija, a s kojom sam se upoznao dan prije, zaletjela se prema meni, zagrlila me i rekla mi: ‘Obožavam te! Obožavam!’. Oduševljena je filmom, osobito mojom ulogom. Kad glumim, onda ne glumim. I onda sam Mate, ali prilagodim se tekstu. U ovom se filmu bilu teško prilagoditi jer Mile (uloga oca u filmu, op.a.) priča svoju priču, istinitu, a ja sam se trebao prilagoditi liku oca koji je bio grozan čovjek. I uspio sam. Nagrada je dokaz.
Hoće li šibenska publika dobiti posebnu projekciju filma s obzirom da je i sniman ovdje?
Sniman je na Tromilji. Napravit ćemo premijeru u Šibeniku zbog našeg ‘svita’. U filmu se pojavljuje čak i vlasnik jednog objekta na Tromilji, pa čak i neke ‘face’ iz grada. Pokušat ćemo to napraviti nakon zagrebačke premijere koja se očekuje ove jeseni. Film neće prije toga u distribuciju. Producentica je obećala, ona je inače šibenska nevjesta, da će Šibenik dobiti premijeru. Nadam se da će ga ljudi, iako je to art film s emotivnim sadržajem, rado primiti. Još ćemo ići na neke festivale.
Evo, možda i najbolje poznajete šibensku publiku, pa pribojavate li se njihove reakcije?
Pa, je. Film ima psiholoških pauza pa na trenutke izgleda da je razvučen, ali čovjek koji razumije film i koji voli gledati film to mu neće ništa značiti. Ovaj film ima i humora i psovki, što narod voli. Zapravo, publika u filmu gleda našeg tvrdog čovjeka iz Zagore, jer takvi su naši ljudi. Neće oni pokazati svoju ljubav, neće ćaća nikad zagrliti i poljubiti svog odraslog sina, nego se uvijek drži čvrsto, a u stvari je vrlo emotivan i kako stari tako njegov otpor popušta jer ostaje sam. Ljudi su čak i plakati, iz kina su izlazili sa suzama u očima.
Što nakon Arene?
Ništa. Uvijek kažem, priča o ovom će trajati tri dana, a na kraju će se zaboraviti. Kao i dosad. Kad smo snimali seriju Karneval, Antun Vrdoljak je rekao da je šteta što živim u Šibeniku, ne u centru jer me kamera ljubi, da sam izvrstan glumac. Napunio je novine time, no meni to ništa nije donijelo. Igrao sam kod Hrvoja Hribara, u filmu ‘Virujen u anđele’, u seriji Lara i Loza. Otkad sam otišao u mirovinu, više igram.
Anegdote iz pulske Arene
– Arena se odlijepila od svog postolja dok sam bio na pozornici pa su oni to ponovno zalijepili. Na trenutak sam je dodao Olgi Pakalović koja je isto dobila nagradu za sporednu ulogu. Pitala me je li to ispalo, pa sam joj rekao: ‘Nije, sad je otkup zlata pa sam odmah odvojio za odnijeti prodati.’ Ona je to pokušala navući na ruku i kako joj je to fino prošla, svoju je Arenu skinula s postolja i cijelu večer nosila na prijemu kao narukvicu – priča nam jednu od svojih dogodovština u Puli, Mate Gulin.
