Tri su tjedna prošla od kada je Povjerenstvo Druge hrvatske nogometne lige oduzelo Šibeniku jedan bod zbog toga što je u utakmici protiv Radnika u prvom kolu nastupio Duje Ćaleta Car iako nije imao napunjenih 16 godina. Očekivali smo da će netko od odgovornih za ovu novu blamažu, prije svega direktor kluba Marko Karađole, u tih dvadesetak dana ponuditi neko objašnjenje, ili se barem posuti pepelom, ispričati navijačima Narančastih, ali i igračima i stručnom stožeru zato što ih je njihov nemar stajao boda. Boda koji se na kraju prvenstva može pokazati i ključnim. Recimo, obzirom na izjednačenost lige, moguće je da taj ‘izbrisani punat’ košta Šibenčane povratka u prvu ligu. Ili, u gorem slučaju, da zbog njega ispadnu u treću ligu. Hoće li se barem tada netko ‘s kata’ obratiti javnosti i kazati – skužajte? Ili će i tada zavladati muk kao protekla dva tjedna. Ništa, ‘izija vuk magarca’. Ili, u ovom slučaju, ‘izija vuk bod’.
OPET KRIVO ZBROJIO GODINE I MJESECE
Bilo bi zanimljivo čuti Karađolino objašnjenje kako je došlo do tog previda, kako je moguće da, unatoč jasnim propisima, za seniorsku momčad nastupi igrač koji nema navršenih 16 godina. Mogao je, recimo, objasniti da je kao i u slučaju Ademija, krivo zbrojio godine i mjesece, zbog čega je, podsjetimo, sjajni veznjak bez odštete ‘odlepršao’ u Dinamo. I, da, ako baš hoćete, mogao je direktor kluba reda radi ponuditi ostavku, pa makar ne bila prihvaćena, da se organizira ‘igrokaz’ kao u spomenutom slučaju Ademi. Međutim, sumnjamo da Karađole osjeća ikakvu odgovornost za ovu najnoviju blamažu, kao i za neke prijašnje. Ako je već njemu ‘maca papala jezik’, zašto se nije oglasio predsjednik kluba Goran Pauk? Ili netko drugi iz Uprave? Zar nitko nije našao za shodno barem nešto reći, dignuti glas, ispričati se. Ali, od aktualne garniture nismo ni očekivali ništa drugo. To je njihov standardni modus operandi – uvijek je netko drugi kriv – suci, disciplinci, HNS, novinari, gospodarska kriza. Drugi su krivi što su Alispahić, Ademi, Blažević, Jakoliš i brojni drugi igrači otišli sa Šubićevca bez odštete, što igrači plaću vide ‘svake prijestupne godine’, što su klubu blokirani svi mogući računi i što je suspenzija postala prirodno stanje šibenskog drugoligaša. Drugi su krivi što je Šibenik ispao iz prve lige i što njegov dug trenutno iznosi preko pedeset milijuna kuna, s tendencijom rasta. A kada im baš ponestane krivaca i izgovora, kao što je čini se u ovom slučaju, onda umuknu.
IGRAČI SE UZALUD ZNOJILI NA TERENU
Nema veze, idemo dalje. Izija vuk magarca. Magarci su, čini se, na kraju ispali igrači koji su uzalud prolili znoj protiv Imotskog kako bi kući donijeli bod, koji su se prerano radovali osvojenom puntu protiv Pomorca. Ono što su igrači teškom mukom izvojevali na terenu, nestalo je preko noći, svojom su ga glupošću prebrisali oni s kata. U sjeni njihovog nemara, na žalost, ostao je i debi talentiranog Duje Ćalete Cara.
Što mu je teže, to ga više vole
Šibenik jest ispao iz prve lige, ali su njegovi navijači, Šibenski Funcuti, po svim navijačkim standardima – i dalje prvoligaški. Niti jedan klub u drugoj ligi nema tako vjerne i organizirane navijače, koji su redoviti ne samo na domaćim utakmicama, nego i na onim gostujućima. Malo je takvih i u prvoj ligi. Neki su očekivali kako će ispadanjem Šibenika u niži rang Funcuti naći drugu zanimaciju, dignuti ruke od njega. Dogodilo se, međutim, suprotno. Naime, dojma smo da je narančasto – crna navijačka armija sada još brojnija, odanija, da je u njima proradio dišpet, pa svima poručuju – što je Šibeniku teže, to ga više volimo. Pogledajte samo fasade i zidove po gradu – grafiti i murali kojima iskazuju ljubav prema svom klub niču svakog dana. Za razliku od nekih drugih, kojima su puna usta Šibenika, a zapravo svojim postupcima čine sve da bi ga srozali što niže, njihova je ljubav prema klubu sa Šubićevcu čista, iskonska. Kada Funcuti na svakoj utakmici skandiraju ‘Uprava odlazi’, ne čine to iz nekog hira, zato što im se netko ne sviđa, iz mržnje, već suprotno. Viču jer toliko vole svoje klub da ne žele da ga pojedinci nastave uništavati. I zato je možda došlo vrijeme da ih oni kojima su upućena ta skandiranja – napokon poslušaju.
