S Marijom Škaričić, jednom, od glavnih glumica predstave ‘Veliki manevri u uskim ulicama’ tandema Brešan nakon premijere predstave u HNK Šibenik popričali smo o njezinom angažmanu u šibenskom teatru.
Kako je prošla premijera predstave ‘Veliki manevri’ koji se po drugi put postavljaju na hrvatske kazališne daske?
Po meni, premijera je prošla vrlo dobro i zadovoljna sam obavljenim poslom i reakcijama.
S Vinkom Brešanom te veže i suradnja u prošlogodišnjem hit filmu ‘Svečenikova djeca’. S obzirom da si iz Splita, a on iz Šibenika čini mi se kako vam ustvari i najbolje leže ove teme.
Meni s Vinkom sve dosta dobro leži. Ovo nam je četvrti projekt na kojem surađujemo i to vrlo uspješno. Nisam sigurna radi li se tu samo o činjenici da smo oboje Dalmatinci, čisto sumnjam. Mi se naprosto dobro razumijemo.
RIJETKO ODBIJAM POSLOVE
Dopala te uloga Katice, starije kćeri Vice Prebande, koja na kraju ipak, čini mi se, bolje prođe od mlađe Cvite za koju se otimaju prosci ali i čija je sudbina, odnosno ljepota, početak zapleta i preokreta u ovoj predstavi. Na samom početku si prilično divlja i beskompromisna ali prilično samosvjesna da bi se na kraju pretvorila skoro pa u zaljubljenog labuda. Imam dojam da ti je uloga dobro ‘sjela’.
Na zadnjim probama i na premijeri baš sam počela uživati u toj ulozi, Katica mi se sve više sviđa. Žao mi je jako da, kako sada stvari stoje, nećemo tu predstavu imati puno prilike izigrati i razigrati. Po meni, sad bi bilo idealno da je odigramo desetak puta zaredom ali zasad ništa od toga.
Kakve ustvari uloge voliš i radiš li nekakav specifični odabir?
Malo je uloga koje nisam htjela, ali ima ih. Zapravo, rijetko sam odbijala poslove ali znalo se dogoditi da sam neke stvari radila samo zbog stanarine i režija koje treba platiti, a ne zato što su me zaista zanimale. Kakve uloge volim? Dobre. One u kojima mogu pronaći živost.
Premda si glumačku afirmaciju stekla kroz filmske uloge, tvoji počeci ipak su vezani za teatar. Kako si se odlučila za ovu profesiju? Poznato je da si tek iz trećeg pokušaja upisala Akademiju što, vjerujem, dovoljno govori o tvojoj želji da postaneš glumica.
Odlučila sam se tako što nisam pojma imala što bih drugo. Kad sam se u srednjoj školi sjetila kako sam guštala kad sam glumila s osam, devet godina, to je bilo to. Sjećanje na tu slobodu i veselje potaknulo me da počnem razmišljati o tome bi li to mogao biti moj izbor. I eto, postao je.
Bilo je perioda kada si glumila i u tri, četiri filma godišnje. Što te tjeralo na takav rad? Želja za dokazivanjem, afirmacijom, izazov uloge ili jednostavno potreba?
Bilo je i perioda kad nisam glumila nigdje i ništa. Bila sam slobodnjak i nikad nisam znala što će biti. Nekad su pauze bile ogromne, a nekad nisam stajala raditi mjesecima. Natjerale su me, dakle, okolnosti. Zapravo, nije me uopće trebalo tjerati. Ja uglavnom volim ovaj posao.
Od 2011. zaposlena si na ADU. Je li ti to pomoglo da malo staneš ‘na balun’ i posvetiš se nekim drugim stvarima? Kakva će glumačka iskustva Marija Škaričić prenijeti na mlađe generacije?
Rad sa studentima nešto je posve drugo. Vrlo je zahtjevno ali pomaže mi i u vlastitom glumačkom sazrijevanju. Prenosim im ono što vidim i znam o tom poslu ali nemam iluzija da sam popila svu pamet ovog svijeta. S njima se i ja učim i pronalazim puno novoga svakog dana, kao glumica i kao pedagog.
BITI SVOJA
Nakon godina intezivnog rada i odricanja, dobrih i loših trenutaka, smijeha, plača, tuge i oduševljenja, reci mi na kraju, što te u tvojoj karijeri najviše razveselilo i jesi li na nešto stvarno ponosna?
Što nisam pogriješila kad sam odabrala da se ovim bavim. To me veseli. Nisam naročito ponosna na sebe ali s nekim sam stvarima zbilja zadovoljna. Najviše zbog toga što imam osjećaj da sam kroz ovaj posao učila što znači biti svoja i sad mi se čini da sam za to sve sposobnija. Za mene je to jedino bitno. Sve drugo su jalovi kompromisi kojih, valjda, u životu treba biti ali nikada ne donose neku naročitu sreću. A danas mi se baš čini da je jako glupo biti nesretan. Uhvatili ste me, eto, u takvom raspoloženju. Ko zna kakva ću bit sutra…
