Govor o duhu i duhovnom na temelju iskustva najprije započinjemo od onoga što duhovno nije da bismo pokušali dosegnuti što to onda jest ili može biti. Naime, duhovno je sve ono što nadilazi materijalno (koje također nije lako jednoznačno definirati), dakle vidljivo, opipljivo, izmjerljivo… Duhovno bi prema tome bilo ono što nije vidljivo niti opipljivo, što naziremo ali ne mžemo jasno razumjeti i odrediti. U skladu s tim čovjeka najčešće definiramo kao duhovno-tjelesno biće. Otkrivamo vrlo jasno da se naš život ne može svesti samo na materijalnu dimenziju, na udovoljavanje potrebama tijela.
Čovjek je očito vrlo složeno, ali i cjelovito biće. Cjeloživotni napor svakoga od nas kako da sve svoje nutarnje dimenzije stavimo u harmoničan odnos. Taj napor nazivamo duhovnost, upravo zato jer traži od čovjeka da se otvori idealu kojeg on nazire u duhovonom, dakle nevidljivom, u nečemu što nadilazi njega samoga kao i cijeli vidljivi svijet. U krajnjoj liniji duhovnost je traženje temeljnih vrijednosti i smisla postojanja koje čovjek u samome sebi ne nalazi. Da bi sačuvao svoje dostojanstvo i postigao maksimalni stupanj cjelokupnog razvoja, čovjek mora biti prije svega etičko biće, tj. mora djelovati moralno, tumači naš teolog i psiholog M. Nikić. A da bi mogao djelovati moralno on u svom životu treba imati vertikalu, duhovnost, odnos s Bogom, koji će osmisliti njegov cjelikupni život, napose teške životne trenutke. Biti duhovan znači biti otvoren prema Apsolutnome, a to u konačnici znači biti otvoren prema Bogu, zaključuje Nikić.
UMNOŽENE NEUROZE
Neuspjeh na planu duhovnosti znači život u neznanju i besmislu, a s time u strahu i tjeskobi. U svojoj psihoterapeutskoj praksi jasno je to uočio C. G. Jung otkrivši ‘da su se usporedo s padom religioznog života neuroze vidljivo umnožile’ te priznao kako se psihoterapeut u svojoj praksi mora ‘baviti problemima koji, strogo govoreći, pripadaju teolozima.’
Kršćanska duhovnost čovjekov život na zemlji gleda kao duhovnu borba za istinskim životom, za životom u kojem će čovjek moći živjeti u slobodi i istini. Svi mi u sebi osjećamo napetost između tjelesnog i duhovnog, između prolaznog i neprolaznog, između dobra koje je zahtjevno i zla koje je privlačno. T. Ivančić veli da je čovjek ‘raspeto biće’. O toj unutrašnjoj borbi koja se vodi u ljudskom srcu vrlo pronicljivo i iskreno je pisao sv. Pavao u poslanici Rimljanima. ‘Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim… Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću… Prema tome, otkrivam ovaj zakon: kad hoću da činim dobro, zlo mi se nameće. Istina, moj se nutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima.’ ‘Težnja je tijela smrt, a težnja duha život i mir’, zaključuje Pavao.
DUH BRANITELJ
Svrha Isusova dolaska među nas je upravo u tome da nam omogući puninu života, tj. autentičan duhovni život. Za njega je to život u zajedništvu s Bogom koji je naš nebeski Otac. Samim time je to život vječni, život u kraljevstvu Božjem. Za nj se čovjek treba ‘nanovo roditi odozgor’, treba se ‘roditi u Duhu’. ‘Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je’, kazao je Isus učenom Nikodemu. Isus ne tumači teoretski tko ili što je Duh, osim da se radi o Duhu Božjem. On ga naziva Duh Branitelj i Duh Istine. Njegova temeljna nakana da nas oslobodi od egzistencijalnog straha te da nas uvode u istinu o nama samima. Crkva je shvatila da je on treća božanska osoba koja s Ocem i Sinom čini Presveto Trojstvo, temeljnu tajnu naše vjere.
Ipak, Isus nam daje vrlo jasne upute kako živjeti po Duhu. Srž njegove poruke glasi: ukoliko ostanemo vezani za nj u ljubavi, a to znači da živimo po njegovim riječima (moralni život) i da obredno obnavljamo uspomenu na nj (molitva, sakramentalni život, slavlje sv. mise…), mi već sada možemo živjeti istinski po Duhu, tj. kao djeca Božja. Već sada možemo živjeti kao djeca vječnosti. Sv. Pavao (u poslanici Korinćanima) jednostavno kaže: ‘Je li tko u Kristu, nov je stvor.’
Svetkovina Duhova slavlje je i podsjećanje da smo rođeni za puninu života, za život u duhu kojeg možemo ostvariti ulazeći vjerom u otajstveno zajedništvo s Isusom Kristom po njegovoj Crkvi.