Prije više godina u jednom katoličkom časopisu naišao sam na kratko pismo jedne vjernice čitateljice. Bila je vrlo začuđena, jer je na duhovnojobnoviod voditelja čula rečenicu: ‘Bog je postao čovjekom, kako bi čovjek postao Bogom!’Pozivajući se na opis istočnoggrijehau Knjizi Postanka bila je uvjerena da se radi o krivovjerju te jepitala zapojašnjenje.
Nije čudno da iskren vjernik pomisli kako ovako formulirana vjera u utjelovljenje zvuči heretično. Iskustvo nedostojnosti pred Bogom jedno je od najpotresnijih iskustava vjere. Zbilja, teško bi se iskren vjerniksvjestan svojih grijeha i slabosti usudiotek tako pomisliti da bi mogao postati ‘kao bogovi’. Tim više imamo li pred očima Sveto pismokoje krivnju za sve zlo i patnju koje čovjek trpi svaljuje upravo na takvu težnju Adama i Eve.Ipak, upravo je to ‘sudbina’ koju je Bog namijenio svima nama kada je čovjeka – i muško i žensko – stvorio ‘na svoju sliku, sebi slična’. I ta istina u temelju je otajstva Božića. Razlog radi kojeg je Bog postao čovjekom i došao među nas zbilja je taj da čovjek postane ‘zajedničar božanske naravi’, napisao je sv. Petar. Tumačeći tajnu utjelovljenja Katekizam Katoličke Crkve (br. 460) najprije navodi članak Vjerovanja u kojem se ona spominje: Isus Krist je ‘radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa; i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom’, a zatim navodi nekoliko istaknutih crkvenih naučitelja koji govore o pobožanstvenjenju čovjeka. Sv. Atanazije Aleksandrijskidoslovno kaže:’Zaista Sin Božji je postao čovjekom da nas učini Bogom’,a veliki sv. Toma Akvinski: ‘Jedinorođeni Sin Božji, hoteći nas učiniti dionicima svoga božanstva, uzeo je našu narav da bi, postavši čovjekom, ljude učinio bogovima.’
KRIVI NAČIN
Što je onda bilo tako grješno u činu Adama i Eve kada htjedoše ‘biti kao bogovi’? Svakako ne njihova težnja za božanskim životom. To je sveta težnja koju je sam Bog usadio u naša bićakada nas je stvarao na svoju sliku. ‘Za sebe si nas, Gospodine, stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi’, napisao je sv. Augustin. Krivi je, međutim, način na koji su to Adam i Eva htjeli postići.Nasjedajući na bešćutnu laž zavodnice zmije, povjerovali su da im sam Bog to brani zapovjedivši im da ne jedu sa stabla spoznaje dobra i zla.
U analizi ove biblijske priče obično se zanemaruje činjenica kako je Eva u razgovoru sa zmijom krivo interpretirala Božju zabranu.Naime, u rajskom vrtu dva su stablaposebno spomenuta. Jedno je stablo života,nasred vrta, i s njega su mogli jesti do mile volje. Drugo je stablo spoznaje dobra i zla, s kojeg nisu smjeli jesti. Drugim riječima Bog nije prvim ljudima uskratio ništa od života. Sve im je dao na raspolaganje. Bog hoće da ljudi ‘imaju život u izobilju’. Jedino što je od njih tražio jest da poštuju princip života, odnosno spoznaju dobra i zla kakvu je on ugradio u stvoreni svijet. Čovjek dakle ne bi smio vlast razlikovanja dobra i zla uzeti u svoje ruketepo vlastitom nahođenju dobro izvrtati u zlo, a zlo u dobro. To ga vodi u propast i u smrt. A Eva je zmiji kazala kako im je Bog zabranio jesti ‘plod stabla što je nasred vrta’!?(Da bi otklonili uobičajeno svaljivanje krivnje samo na Evu, važno je spomenuti da je ona jednako i na Adamu. Njegova je zadaća bila da Evu podsjeti na pravi smisao zapovijedi i zaštiti je od zavodničke laži zmije, a njega tu nije bilo!?) Iz ovoga možemo zaključiti kako svako zlo, svaki neposluh i grijeh prema Bogu ima korijen u nepoznavanjuBoga i onoga što je zbilja njegova volja za nas. To, bez daljnjega, vrijedi i danas. Upravo je nevjerojatno kako sami kršćani ne poznaju sadržaj kršćanske vjere. I kako nemaju potrebu da ga upoznaju!? Zar je čudo da se tako izokrenuokriterij spoznaje dobra i zla?
POSLJEDICA GRIJEHA
Posljedica grijeha je da se oboma ‘otvaraju oči’. Ali spoznaja je ponižavajuća: nisu postali ‘kao bogovi’ nego goli i postiđeni (govor savjesti). Stide se sami sebe, od Boga bježe a jedno drugo osuđuju. Kad čovjek odbaci Boga, čija je slika, ni sam više ne zna tko je.Zar to nije naš svijet? Plaća je grijeha smrt, kaže sv. Pavao.
Međutim, kako kaže jedna misna molitva,iako je neposlušan izgubio njegovo prijateljstvo, Bog čovjeka nije ostavio pod vlašću smrti, nego nam je svima milosrdno pritekao u pomoć da ga tražeći nađemo. Da bi nas spasio od prokletstva grijehaismrti te ponovno mogućim učinio zajedništvo čovjeka i Boga, Bog sam dolazi k nama. Božji Sin Isus Krist napušta svoje božansko prijestolje, silazi u našu grješnost kako bi nas ponovno vratio u zajedništvo s Bogom. ‘Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici’, piše sv. Pavao. Crkva zato Isusu Kristu vidi’Novog Adama’ koji je došao je da ispravi ono što je po ‘starom Adamu’ srušeno. Istom analogijom Gospa je ‘Nova Eva’.
Zbilja, istina je: Bog je postao čovjekom, kako bi čovjek postao Bogom!
Sretan Vam Božić!
