Tref je, sasvim sigurno, trenutno najjadniji pas u našoj zemlji. Ima sigurno nesretnijih od njega, ali oni obično nisu upoznali bolje. Naravno da su nesretniji oni jadnici i jadnice koji spavaju na hladnom betonu, u svinjcu, na hladnom, oni koji nemaju što jesti i piti, koji trpe zlostavljanje. No, Tref nije trebao biti u toj skupini nesretnika. O Trefu nikad nismo trebali pisati u rubrici ‘VauMijau’, jer je taj momak jednom bio na ulici, došao je u ‘osječki azil’ i potom pronašao dom pun ljubavi. Mahnuo je repićem kad je za njim zazvonilo azilsko zvonce, ono koje uvijek zvoni kad se netko udomi, i otapkao sa svojom vlasnicom u bolje sutra, piše Jutarnji.hr
Bilo je to njegovo zbogom Nemetinu i tako je i trebalo biti. Mi bismo možda o njemu pisali, ali samo ako bi, recimo, napunio 18 godina. Ili spasio svoje vlasnike od opasnosti.
No, nije zbog toga završio u našoj rubrici. O Trefu pišemo jer je od jučer opet u azilu. Ne želi izaći iz boksa da obavi što treba. Reži na zaposlenike, trese se od straha. Ne zna on kukavac što je napravio, što mu se zbilo, zašto je na tom mjestu gdje laje 180 pasa, gdje su njegovi voljeni ljudi….
Uvjeren je da im se nešto strašno dogodilo, sasvim sigurno, jer znamo kakvi su psi. Oni ne razumiju da ih njihovi voljeni vlasnici mogu samo tako ostaviti. Kao vrećicu smeća u kojoj se, recimo, nalaze naše drage tenisice. Puno smo u njima hodali svijetom, bile su nam drage, ali nam više ne trebaju, pa ih ostavimo kraj kontejnera. Možda će usrećiti nekog manje sretnog od nas, mislimo ako smo humani, dok ostavljamo vrećicu.
E pa to su napravili Trefovi vlasnici. Do prekjučer bio je on normalan, sretan pas. Onda se sve promijenilo.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
