Roko Frleta pakira kofere i početkom iduće godine seli u Rijeku. Druga je to promjena nakon što je ‘izašao’ iz benda L’Kok s kojim je izdao samostalni album ‘Misli protiv riječi’. Nakon njegovog razlaza s bendom, ostala je praznina na lokalnoj autorskoj sceni, a njegovim odlaskom iz Šibenik, gubitak za glazbenu scenu u globalu je nedvojbena.
Frleta ima energiju, glas i scensku pojavu koja se pamti. Od L’Kok s njim za mikrofonom očekivale su se velike stvari, a što će biti i s njim i s bendom u nastavku, tek ćemo vidjeti.
Ako nije problem, razgovor bih počela od kraja i pri tome mislim na tvoj kraj u L’Koku. Možeš li nam reći koji su razlozi tvog odlaska iz benda?
Kao i u svemu, nekad se ljudi počnu razilaziti u mišljenjima. Nekad se to može riješiti, nekad ne može. Uvijek smo komunicirali, pričali. No, u jednom trenutku smo vidjeli da više ne ide, da se ne može dogovoriti. Odgađali smo to priznati, ali došlo je do toga da jednostavno više ne možemo dalje.
Rastali ste se sporazumno? Jeste li ostali u prijateljskim odnosima?
Rastali smo se u koliko – toliko normalnim odnosima da ne bi sad bilo da je sve divno i krasno. Bilo je kulturno.
Prije nego krenemo dalje, možeš li se ukratko osvrnuti na to svoje glazbeno razdoblje u Šibeniku koje je počelo s Kohezijom, a uspješno se nastavilo s L’Kokom?
Bilo je lijepo. Sve se lijepo složilo. L’Kok je jedno veliko iskustvo, prije svega. Način na koji se radi, način na koji se stvara, kako se stvara. Osamdeset posto stvaranja je rad, dvadeset posto je neka ideja, inspiracija ili glupost koja na kraju ispadne prava stvar.
Tvoj odlazak iz Šibenika?
To nije moj odlazak iz Šibenika nego to Šibenik ide u Rijeku. Odlazak zvuči tužno.
Dogodilo se spontano ili planirano?
Pola, pola. Malo spontano, malo planirano i mala prisila. Stvorila se prilika za posao, a imam i prijatelja koji je četiri godine u Rijeci i koji me pozvao da dođem. Idem u neke nove pobjede, ulazim u neke nove projekte i možda mi se nešto ostvari. Još je sve u povojima. Idem pomalo i na blef, ali treba mi promjena.
Moram priznati da je Rijeka znakovit grad kojim bi se Šibenik mogao zamijeniti posebno kad je riječ o tebi jer tamošnja rock scena je jaka.
Nisam se baš povukao za tim. Za mene je Rijeka kao mali Beč. Ne, prvenstveno idem zbog posla. Rijeka je više alternativa, ali kad sam zadnji put bio gore, nisam vidio nijednog alternativca.
Možeš li nam reći što o tom projektu koji spominješ?
Ne mogu ništa jer ni ja nisam siguran. To je ono ‘dođi pa ćemo se vidjeti, popričati’.
Ali ostaješ u glazbi?!
Obavezno! A di ću bez toga?! Glazba je uvijek bila dio mene. Posebno sad. Sad više nema nazad.
S L’Kokom si izdao samostalna album. Pokupili ste pohvale i od vas se očekivalo mnogo. Što dalje? Koje su tvoje aspiracije?
Sad počinjem ispočetka. Okrenuo sam novu stranicu. Sad mi je na volju, nisam ograničen nikakvim stilovima. Imam slobodu ponovno nešto izmisliti za sebe, prilagoditi se nečem novom. To je odlična stvar i to je jedna od dobrih stvari.
Imaš li kakvu želju za početak nove priče?
Nemam nikakvu želju. Nikad nisam bio takav, više djelujem po principu ‘idemo, baci se pa maši, plivaj, što bude’. Dosad je funkcioniralo, pa neću sad napustiti taj sistem.
Što kažu prijatelji, poznanici i publika na tvoj odlazak u Rijeku?
Čuvao sam tu vijest. Rekao sam samo par osoba i dospjela je do tebe.
Kakve su bile reakcije onih koji su upoznati s tvojim preseljenjem? Evo, meni je žao što ideš, i pri tome me ne zanima privatna strana priče. Tvoja pojava, energija na sceni, tvoj glas nedostajat će publici.
Je, sve je dobro funkcioniralo. Ne znam. Nekomu se može svidjeti što idem, nekomu ne mora. Svakako će biti i jednih i drugih. Mislim da će vrijeme najbolje pokazati. Sve drugo su nagađanja.
Ovo je definitivno preseljenje iz Šibenika? To je to ili…?
Ne mogu ja bez Šibenika, bez svog mista. Više ću živjeti u Rijeci, ali nije definitivan odlazak iz Šibenika. To ne. Kao što sam rekao, Šibenik ide u Rijeku. Pričao sam s Ninom (basist Ti ritu piri pip, op.a.) to je samo još jedan kontakt više za šibenske bendove. Ja u Rijeci, Mirko Burazer s Mnogi Drugi u Zagrebu. Stvara se mreža. Nije sve tako crno.
Kad pričamo o tebi u glazbenim okvirima, postoji li za tebe stepenica iza Rijeke, stepenica više?
Možda. Tko zna, možda kao back vokal.
S obzirom na tvoju osebujnu pojavu, je li bilo ponuda za neke nove angažmane dok si bio u L’Koku?
Bilo je nekih ponuda, ali ne znam koliko su bile ozbiljne jer su bile u noći i sve su uzete sa zadrškom. I od nijedne nije bilo ništa pa pretpostavljam da su bile produkt dojma i, eventualno, pića te noći.
Zna li Rijeka tko joj dolazi?
Mislim da Rijeka nema pojma tko dolazi. I to je dobro. Onako iz sjene ću kopati svoj put.
