U Zagrebu je protekla tri dana, ali i naredna dva izloženo tijelo sveca Leopolda Bogdana Mandića. Njegovo sveto neraspadnuto tijelo posjetilo je na tisuće hodočasnika. Tijelo će biti izloženo u Crkvi svetog Leopolda Mandića u Dubravi do ponedjeljka ujutro, 9 sati, odakle će ga otpremiti u Sloveniju.
Sveti Leopold rodio se u Herceg Novom kod Kotora (danas u Crnoj Gori) 12. svibnja 1866. godine. Njegovo krsno ime bilo je znakovito – Bogdan. Imao je petnaestero braće i sestara. Sa 16 godina ušao je u kapucinski samostan u Udinama. Dvije godine kasnije ušao je u novicijat i uzeo ime Leopold.
U 24. godini, 20. rujna 1890 godine zaređen je za svećenika. Nekoliko je godina živio u različitim venetskim samostalnima, a 1909. stigao je u Padovu gdje je ostao sve do svoje smrti obavljajući svećeničku službu u podjeljivanju sakramenta Božjeg oproštenja – svete ispovijedi.
2016. godina je Godina milosrđa. Papa Franjo odredio je crkve i svetišta u kojima se tijekom cijele godine, svi koji se skrušeno ispovijede, te izmole Vjerovanje, 2 molitve Oče naš, 2 molitve Zdravo Marijo, 2 molitve Slava Ocu, dobiti će potpuni oprost. Ovih dana stoga vjernici masovno stoje u redovima, da prije nego li se poklone svecu Leopoldu Mandiću, ispovijede se u Crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi, u kojoj ispovjednici neumorno ispovijedaju po cijele dane i dobar dio noći.
Sveti Leopold ujedinio je Hrvate i druge katolike u vjeri. Ispred zagrebačke katedrale vjernici su satima čekali u redu da se poklone pred svecem, i predaju mu svoje brige. Da se pomole! Gotovo jednako je u zagrebačkoj Dubravi gdje se već tri dana okuplja mnoštvo vjernika iz svih krajeva Hrvatske, ali i svijeta. Svete mise služe biskupi, danas, u subotu, u 11 sati svetu misu služi krčki biskup Ivica Petanjak, a sutra u nedjelju navečer u 19 sati svetu misu će služiti bosanskohercegovački biskup Vinko Puljić.
Skromni Leopold Mandić u službi naroda
Leopold Mandić svakog je dana u maloj sobici-ispovjedaonici primao stotine i stotine pokornika svih društvenih staleža; sveučilišne profesore, studente, industrijalce, kućanice, radnike, seljake, službenike te brojne svećenike i redovnice. Ispovijedao je satima.
Izgledom nije bio privlačan, bio je izrazito niskog rasta, nije puno govorio, bio je slaba glasa i lošeg izgovora što mu je onemogućilo propovijedanje. Ipak, pred njim su se znali ganuti i pokajati grješnici okorjeli u dugogodišnjim grijesima. Sv. je Pavao rekao: “I slabe svijeta izabra Bog da posrami jake!” Otac Leopold gajio je veliku pobožnost prema Djevici Mariji. Središte njegova života bio je susret s Isusom u euharistiji.
Sebe i svoju službu ispovijedanja prikazao je kao žrtveni prinos na nakanu istinskog ekumenizma.
Zdravstveno stanje mu se poslije 1940. godine naglo pogoršavalo, dijagnosticiran mu je tumor na jednjaku. S velikim je naporom uzimao hranu, te je bivao sve slabiji, no nastavio je ispovijedati velikom duhovnom snagom.
Umro je rano ujutro 30. srpnja 1942. nakon što je obukao misno ruho u bolničkoj kapelici. Imao je 76 godina. Slijedećeg dana više od 25.000 ljudi svojim su poljupcima, suzama, i cvijećem prekrili svečevo tijelo. Svi su ga željeli dotaknuti. Doticali su ga i raznim predmetima koje su kasnije čuvali kao relikvije.
Papa Pavao VI proglasio ga je blaženim 2. svibnja 1976. godine, a papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. godine proglasio ga je svetim.
Tom je prigodom izjavio: “Njegova se kanonizacija providnosno dogodila ovih dana u kojima Crkva nastoji produbiti i dublje vrjednovati pastoralnu dimenziju pomirenja i pokore…. Njegov je lik predstavljen kao uzor pastirima duša u vršenju službe ispovijedanja i kao poziv braći da otkriju ljepotu i zahtjeve ovoga sakramenta, kojega je Krist ustanovio na Uskrs, kao sredstvo duhovnoga uskrsnuća.”
I za vrijeme komunističke imperije, komunističke vlasti dozvolile su vjerski obred – prijenos relikvija u njegov rodni Herceg Novi
Za vrijeme komunističke imperije, u doba jednoumlja i bezbožništva, vlasti su dozvolile da se uz sve potrebne vjerske obrede i crkvene ceremonije moći sv. Leopolda Mandića (dio kosti iz desne ruke, kojom je dijelio oproštenje grijeha) iz Italije prenesu u njegov rodni grad Herceg Novi za kojim je cijelog života, boraveći u tuđini, žudio.
Izjavljivao je: „ Moje je srce s onu stranu mora“.
Međutim, ni najobičnija spomen – ploča na kuću u kojoj se rodio ovaj svetitelj nije još postavljena, i pored toga što je volio sve ljude na zemlji, a pogotovu sve kršćane.
Njegova popularnost u svijetu je tako velika da se na svim kontinentima grade crkve ili kapele njemu u čast. U Herceg Novom je još čekaju.
Izvor: http://www.hazud.hr/sveti-leopold-bogdan-mandic-svetac-pomirenja/