Šibenski biskup Ante Ivas na Veliki četvrtak u večernjim satima u katedrali svetog Jakova predvodio je Misu večere Gospodnje. Preko slavlja dvanestorici odraslih muškaraca oprao je noge.
– Evanđelista Ivan piše da se svečanost Isusove Zadnje večere dogodila jer je Isus znao da je došao čas njegova prijelaza s ovog svijeta Ocu. Ta Večera je bila najveći čas i najveća svečanost Isusova života. Čas koga je, kako je sam rekao, čekao i za kojim je čeznuo i na koga se spremao čitavi život. Isus je svojim učenicima, onima u svijetu, onima koje je ljubio do kraja, na toj Večeri želio očitovati i zauvijek darovati sebe i svoje djelo spasenja, svu svoju ljubav, ljudsku i božansku. Ljubav koja ide dalje od zemlje, dalje od smrti, ide do beskraja u vječnost Božje ljubavi. Ne samo njima, nego i svim ljudima i svemu svijetu, dovijeka. To je Večera koju cijela Crkva večeras zajedno s njime svečano slavi – poručio je biskup Ivas u homiliji.
Ukazao je kako je Bog svoga Sina Isusa Krista poslao na svijet da bude Učitelj i posrednik Božje ljubavi prema svijetu i ljubavi ljudske prema Bogu. „Došao je potvrditi zakon ljubavi, milosrđa, opraštanja i mira kao temeljni zakon života. Došao je pokazati da iz te ljubavi Božje trajno izvire i ljubav među ljudima, jer smo svi braće i sestre Oca koji je Ljubav. Na žalost, danas smo svjedoci mnogolikih novih i agresivnih ideologija koje sebe nazivaju „naprednima, čak i znanstvenima”. Po njima je vjera u Boga i njegove zakone, vjera u Isusa Krista i u Crkvu koja njegovu nauku čuva i propovijeda.., izdaja čovjeka, njegova razuma, izdaja njegove slobode, napretka i budućnosti čovječanstva. A onda se u takvom svijetu velikih parola o čovjeku i njegovom dostojanstvu i slobodi bez Boga, sve više javljaju pogubne i opasne izdaje svih ljudskih prava, sloboda i dostojanstva djece Božje. „Što ćete mi dati da vam ga izdam? Nažalost, ta izdaja Judu dovodi do očaja i samoubojstva. „Izdao sam krv pravednu!”
„Isus na Posljednjoj večeri svojima ostavlja oporuku u kojoj ih zadužuje i zaklinje da ostanu vjerni Bogu i njemu Sinu njegovu, da bi svijet bio spašeni svijet. Obećava im, zaklinje se da će ostati s njima i posluživati ih svojom ljubavlju do svršetka svijeta, ma što se sa svijetom dogodilo. Zato će na toj Večeri učiniti čudesnu gestu, koju Crkva večeras njemu na spomen sva zadivljena ponavlja i uprizoruje. On, Bog koji je postao čovjekom, pokazuje kako će uvijek biti spreman služiti svakom čovjeku. Spustiti se do naših ljudskih prljavih nogu, koje često klecaju, posrću pa ljudi padaju pod tegobama života. On pokazuje kako je spreman služiti kad naše noge skreću sa Božjega puta na stranputice i bespuća života, često u vlastitu propast i smrt. On je spreman oprati i otrti svu prljavštinu s naših nogu, prljavštinu naših lutanja, izgubljenosti i ranjenosti“, kazao je biskup Ivas.
„Isus na Posljednjoj Večeri svojim učenicima i svojoj Crkvi ostavio je kao svoju oporuku, zakon služenja, ne vladanja. Tko ljubi ne vlada nego služi, kao majka, kao otac. Svijet u kojem živimo, na žalost a često puta i na svoju propast, zanemaruje i zaboravlja tu krepost služenja. Svi bi htjeli gospodariti, naročito moćni. Služiti, biti sluga, posluživati postale su najomraženje riječi, jer je naše vrijeme promijenilo njihov pravi sadržaj. Nitko ne želi služiti, nego vladati. Pravi sadržaj služenja je davanja, darivanja, je žrtva, ljubav. Zato Isus uči svoje učenike: „Treba da i vi tako činite, da služite jedni druge kao što ja vama učinih!” Zato „Isus usred Večere uze kruh i reče: Ovo je tijelo moje za vas. Ovo činite meni na spomen.” Ova čaša je novi Savez u mojoj krvi, uzmite i pijte iz nje svi!” Tijelo koje se dalo razapeti i krv koja se dala proliti, najveći su znak Božje ljubavi za nas i znak najvećeg služenja. Po tom je Isus mogao izići iz smrti u život, iz groba u uskrsnuće“.
„Eto to je Isusov čas“, naglasio je biskup Ivas. To je sv. Misa, Euharistija koju Crkva slavi svaki dan, naročito nedjeljom, u svakoj našoj crkvi i župi. Tu nas on poslužuje svojom riječju života, svojim tijelom i krvlju. Tu nas On osobno osnažuje u vjeri i vjernosti i pomaže na da služimo braći i sestrama bližnjima. Tako ovaj svijet može biti bolji i sretniji svijet za sve ljude.
IZVOR/FOTO: Šibenska biskupija
