Stepinčevo u Šibenskoj biskupiji proslavljeno je u utorak 9. veljače, u župi Blaženog Alojzija Stepinca – Srima. Svečano misno slavlje predvodio je šibenski biskup Ante Ivas, uz kojeg su koncelebrirali između ostalih župnik domaćin don Anto Pavlović i generalni vikar šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Na misnom slavlju sudjelovao je i velik broj hodočasnika i štovatelja blaženog Alojzija Stepinca.
– Danas se spominjemo i slavimo čovjeka, svećenika, biskupa, vjernog Kristova apostola našega blaženika i sveca Alojzija Viktora Stepinca. On je na herojski, mučenički i na svjedočki način cijeloga svoga života učio i slijedio, i naviještao, riječju i djelom, Božju logiku života: evanđeosku logiku pšeničnoga zrna, koje tek onda kad u zemlji umre, kad se sasvim daruje ljubavlju i milosrđem drugima, donosi nove obilate plodove, novi život. Ta Kristova škola nije nikome pa tako ni našem blaženiku bila laka. Ali On je vrlo rano počeo učiti i učio je i vježbao cijeloga života tu temeljnu lekciju Isusove škole koja glasi : „Tko me želi slijediti (i učiti od mene) neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzima križ svoj i neka ide za mnom!” Njegovo djetinjstvo i mladost a potom cijeli njegov život, sve do smrti, bilo je obilježeno željom da uči i vrši taj Kristov zadatak zadan svim njegovim učenicima „Neka bude onako, kako Bog to hoće” stoje na početku, a „Fiat voluntas tua, budi volja tvoja”, stoji na kraju njegova zemaljskog života – poručio je biskup Ivas.
U nastavku homilije prikazao je život blaženog Alojzija.
– Znamo da nije lako u danima i godinama mladenačkoga zrenja i životnog opredjeljenja prepoznati ni slijediti volju Božju. Ali je Alojzije imao sreću koju danas mnogi mladi više nemaju. Imao je veliku podršku svojih roditelja. Alojzije je rado sudjelovao u životu svoje župne zajednice, u slavljima, molitvama i hodočašćima. Zahvaljujući upravo tom obiteljskom i župnom kršćanskom odgoju u vjeri i molitvi, nakon mnogih traženja pa i lutanja, od škole, vojske, ratišta, zarobljeništva, povratka kući, razmišljanja o vlastitoj obitelji, mladi je Alojzije, nakon dugog razmišljanja i molitve, konačno jasno otkrio da je Božja volja da on bude njegov svećenik. Tu svoju odluku pripisao je majčinoj molitvi, koja mu nikada nije rekla da ona moli baš na tu nakanu, nego tek nakon svećeničkog ređenja. „Velika je moć majčine molitve i blagoslova”, rekao je kasnije Alojzije u jednom nagovoru kršćanskim majkama. To je njegova trajna poruka svim kršćanskim majkama i očevima, da molitvom odgajaju i prate svoju djecu – naglasio je biskup Ante Ivas.
Ukazao je i na prve biskupske godine Alojzija Stepinca. Stepinac je tada pomagao siromašne obitelji.
– Obilazio je zapuštena radnička predgrađa i bio neposredni očevidac bijede, profiterstva, nemorala i svakakvih nevolja. Karitas zagrebačke nadbiskupije koga je osnovao još 1931. godine zdušno je poticao da širi duh djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Osnivao je pučke kuhinje i molio župnike da po župama provedu sabirne akcije prikupljanja hrane za potrebite. Ljubav prema bližnjemu i milosrđe, osobito prema stradalnicima Drugog svjetskog rata, jedna je od najprepoznatljivijih značajki njegove biskupske službe. Njegovim zauzimanjem pružana je pomoć tisućama Židova, Srba, Slovenaca, Poljaka i Roma, za što postoji mnoštvo pisanih dokumenata, priznanja i zahvala – kazao je biskup Ivas govoreći o djelovanju blaženog Alojzija u Drugom svjetkom ratu.
O poratnim godinama biskup Ivas je kazao kao vrhunac krvavog komunističkog progona i zatiranja svega hrvatskog i katoličkog u hrvatskom narodu bio je „montirani komunistički proces nadbiskupu Stepincu, 18. rujna 1946. godine, kojega je sav slobodni svijet tada nazvao „sramotnim”, a papa Pio XII. „prežalosnim procesom!”
-Kardinal je osuđen „na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina, u zatvoru u Lepoglavi”. Stepinac je tada izjavio: „Proglasili su me zločincem. Ali, na Božjem sudu vidjet će se, da imena ratnih zločinaca drugačije glase, nego na „narodnim sudovima”. I mene su kao i Krista osudili ‘u ime naroda’, ali glavno da nisam osuđen u ime Presvetoga Trojstva za izdaju Crkve.” Često je govorio da je njegova osuda zapravo osuda hrvatskog naroda i njegove želje da živi u svojoj neovisnoj državi – kazao je biskup.
– ,,In te Domine speravi” u tebe sam se Gospodine uzdao, bilo je njegovo biskupsko geslo. Uzdajući se u Gospodina, u njegovu ljubav i milosrđe, živio je, djelovao, nosio svoj križ i križ cijeloga hrvatskoga naroda i njegove Crkve. Pao je poput pšeničnog zrna u zemlju Hrvatsku, i donio nam svima obilate plodove, da se njima hranimo i od njih živimo. Uđimo u sveto korizmeno vrijeme, vrijeme molitve, pokore, djela milosrđa tjelesnih i duhovnih, vrijeme svete Ispovijedi i obraćenja Gospodinu, koji i danas nosi naš križ, križ našega naroda i svijeta. Uđimo kroz Sveta vrata milosrđa u našoj Katedrali kada vas župnici pozovu. Uđimo sa našim Blaženim Alojzijem koji nam je cijelim svojim životom svjedočio neizmjernu snagu Božjega milosrđa i ljubavi, da bi Gospodin sve nas, naše obitelji, našu domovinu i njezine vođe izveo iz sjena smrtnih koje prijete našem svijetu i narodu i uveo nas u svjetlo života. Blaženi Alojzije je preminuo sa upaljenom svijećom kandelorom u ruci i za sve nas postao Viktor, tj. pobjednik. Moli za nas blaženi Alojzije – zaključio je homiliju biskup Ante Ivas.
Na kraju slavlja vjernicima se obratio župnik Srime don Anto Pavlović koji je biskupu Ivasu zahvalio na riječima poticaja i na zajedništvu. Preko misnog slavlja pjevao je zbor župe Našašća svetog Križa iz Vodica, a svečanost je završila ljubljenjem svečevih relikvija. Vjernici Srime za blagdan blaženog Alojzija stepinca pripremali su se trodnevnicom koju je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.
IZVOR: Šibenska biskupija
