U srijedu 20.siječnja 2016. obilježena je prva godišnjica smrti fra Nikole Jurete. Uz župnika fra Ivana Penavu u koncelebraciji je bio i fra Augustin Kordić, člam samostana sv. Frane. Na misi je pjevao župni pjevački zbor.
Donosimo propovijed župnika fra Ivana Penave:
Draga braćo i sestre, dragi župljani, draga braćo svećenici, može li čovjek zaustaviti vrijeme? Ne može. Ma, koliko god se trudio čovjek ne može zaustaviti vrijeme. Ono bez imalo usporavanja teče i nosi sve nas sa sobom. Naše neostvarene želje i snove, naše uspjehe i veselja. Sve odnosi u zaborav, a nas tjera da stvaramo nove odluke i ostvarujemo nove uspjehe jer ćemo stare vrlo brzo zaboraviti.
No, ipak nam se čini da vrijeme stane kad netko umre i napusti ovo naše zemaljsko računanje vremena. Smrt zaustavlja vrijeme bez obzira u kojem stadiju svojeg plana čovjek bio, bez obzira na svoje uspjehe ili neuspjehe. Ovozemaljsko vrijeme od 24 sata na dan, od sedam dana u tjednu, od 52 tjedna u godini se smrću mijenja i otvaraju nam se vrata Božje vječnosti gdje jedan dan izgledao kao 1000 godina, i 1000 godina kao jedan dan.
Tako se i vrijeme u životu našeg dragog fra Nikole Jurete, svećenika i redovnika franjevca konventualca zaustavilo i pretvorilo u vječnost. Sada možemo zastati i sa samo nekoliko riječi obuhvatiti cijeli njegov život. Kao da njegovih 49 godina postaju samo pet minuta izlaganja njegovog životopisa, a opet tih 49 godina u Božjim rukama postaje vječnost. O, kako je čudesan naš Bog, koji naše ovozemaljske godine pretvara u vječnost.
Fra Nikola Jureta, franjevac konventualac, član samostana sv. Antuna Padovanskoga u Sisku – Galdovo i župni vikar župe sv. Josipa Radnika, umro je nakon duže i teške bolesti, okrijepljen svetim sakramentima 20. siječnja 2015. u Klinici za plućne bolesti „Jordanovac“ u Zagrebu. u 49. godini života, 27. redovništva i 22. svećeništva.
- Nikola Jureta, sin Josipa i Dragice r. Rimac, rođen je 6. studenoga 1966. u Vinkovcima. Kršten je 20. studenoga 1966. u župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, a svetu potvrdu primio je u župi Bezgrješnog Srca Marijina 3. svibnja 1980. Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima. Godine 1985. primljen je u postulaturu franjevaca konventualaca na Svetome Duhu u Zagrebu i upisao je studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1993. godine. Privremene zavjete nakon novicijata položio je 8. rujna 1988. u samostanu sv. Frane u Cresu. Svečane zavjete položio je 4. rujna 1991. u samostanu Svetoga Duha u Zagrebu. Za đakona je zaređen 11. listopada 1992. u zagrebačkoj katedrali po rukama kardinala Franje Kuharića. Đakonsku pastoralnu godinu proveo je u župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetome Duhu. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić 27. lipnja 1993. u zagrebačkoj katedrali. Nakon svećeničkog ređenja dodijeljen je samostanu sv. Frane u Šibeniku. 6. kolovoza 1993. imenovan je župnim vikarom u župi sv. Petra na Vidicima u Šibeniku, da bi 11. rujna 1995. bio imenovan župnikom istoimene župe. Župnikom župe sv. Petra na Vidicima bio je punih 11 godina.
Na Provincijskom kapitulu Hrvatske provincije sv. Jeronima izabran je za gvardijana samostana sv. Antuna Padovanskoga dana 26. travnja 2006. godine. Kardinal Josip Bozanić imenovao ga je 14. lipnja 2006. župnikom u župi sv. Josipa Radnika u Sisku – Galdovo. Službu župnika vršio je sve do lipnja 2014. godine, kada je zbog narušena zdravlja razriješen župničke službe i imenovan župnim vikarom. Za vrijeme svoga pastoralnoga djelovanja u Sisačkoj biskupiji imenovan je povjerenikom za obiteljski pastoral i voditeljem zaručničke priprave za Sisački dekanat.
Ovih nekoliko suhih rečenica fra Nikolina životopisa želim ispuniti životom koji je on proveo ovdje u Šibeniku zajedno s vama vjernicima, zajedno s vama svećenicima. I taj život našao sam opisan u župnoj kronici koju je u početku pisao fra Petar Odak, a potom i sam fra Nikola.
Fra Petar je zapisao kako je te ratne godine 1993. Na dan 12. Kolovoza dovezao fra Nikolu Juretu, mladomisnika u Šibenik s dekretom župnog vikara.
- kolovoza 1993. na misi u 11 sati podijelio je svoj mladomisnički blagoslov i imao prvu misu.
- listopada 1993. – nedjelja
„Iza subotnjeg orkanskog juga i kišne oluje jutros je sve mirno. Otišao sam iz kuće dvadeset do osam po fra Nikolu u samostan. U devet sati sv. misu predvodi fra Nikola. Na toj misi bilo je više ljudi nego obično. Nakon mise nas dvojica sjedimo u kuhinji i razgovaramo, najedanput čujemo jednu, drugu i treću detonaciju, pa iza toga predah. Izlazim na balkon i osluškujem, a sve je mirno, ali ne za dugo. Počela je prava kanonada, a čini mi se da cijeli grad podrhtava i ruši se u more. Već su neki župljani stigli u crkvu za misu u 11 sati, ali sada bježe kućama i u skloništa, ostaju samo najhrabriji. Imao sam misu u 11 sati, a ostalo je na misi svega sedamnaest osoba. Molili smo i za svoje neprijatelje, da im se Bog smiluje i dadne im zdravu pamet da ovo više ne čine. Izgleda da jedno zlo ne dolazi samo, nego ga i drugo prati. Tako je i danas ovdje jutros ona teška granatiranja, a evo poslijepodne opet Šibenik drhti, ali sada od potresa. Bože moj, što će nas još snaći i pohoditi?
- studeni 1993. – Svi sveti
Fra Nikola je išao pješke u habitu s jednom nevelikom skupinom osmoškolaca i putem su molili krunicu za pokojne. Bilo je i nekih začuđenih pogleda od prolaznika, ali i pitanja potiho što se ovo događa.
- srpanj 1995.
Napokon sam opet došao kući. Trideset i dva dana bilo je dosta intenzivnog bolničkog liječenja. Dijagnoza glasi „endocarditis mitralis“, a to sam navukao od bakterija zubi koje su se naselile i učinile koloniju na srcu. (…) Ali ovdje moram spomenuti na posebna način fra Nikolu, koji je svaki dan bio kod mene, a neke dane čak i po dva puta noseći sve što mi treba. Neka mu Bog to obilato naplati. Sada se osjećam malo bolje, ali još uvijek uzimam jaku dozu antibiotika. Cijelo ovo vrijeme he fra Nikola se u župi radio sam.
- rujna 1995. fra Nikola Jureta primio dekret od o. biskupa Srećka Badurine za župničku službu.
- travnja 1996.
Danas u 19h samostan sv. Frane i crkva bili su „centar Šibenika“. Biskup Srećko Badurina podijelio je red prezbiterata nađem đakonu fra Krunoslavu Kemiću. Bilo je svečano u crkvi i u hotelu Jadran gdje je poslije bila večera. Želim od srca Božji blagoslov i nadam se da će „prve brazde“ zaorati kao kapelan na Vidicima!
- lipnja 1996.
U sklopu susreta biskupa s krizmanicima danas u 17h bila je i prva kanonska vizitacija otkako je župa utemeljena! (…) Razgovarao sam s o. biskupom o pastoralnim težnjama i potrebama ove župe. Razgovor je i pohod završio uz obostranu želju da kod slijedećeg pohoda bude barem zemljište za novu crkvu osigurano, neka Bog blagoslovi ovu želju!
- kolovoza 1996.
Jutros u 4h krenulo je hodočašće u Vrpolje. Župljana je bilo oko 35, a išao je i župnik. Raspon godina onih koji su išli je od 15 do 55, ali godine nisu važne kada se želi zdušno učiniti žrtva, bili smo prava kompaktna grupa. Put do Gospina svetišta proveli smo u pjesmi i molitvi. U svetište smo stigli oko 6.30h ujutro. Neka Bog po Mariji usliši svaki korak i molitvu nas koji smo pješačili.
Sveta misa u župi je bila u 8h i zahvaljujem fra Petru što je preuzeo te sam mogao hodočastiti.
- prosinac 1996. Na večeri za župnikov imendan okupili su se svećenici iz dekanata i braća iz samostana sv. Frane. Zahvaljujem subraći svećenicima i župljanima koji su se brinuli da nam ništa ne nedostaje. Župnik je bio na proslavi Nikolinja u dječjem vrtiću Vidici. Svijet dobiva potpuni smisao kada u njemu postoje dječje oči i dječji smijeh.
- lipnja 1997.
Danas su kapelan fra Krunoslav i župnik fra Nikola otputovali na Cres. Duhovne vježbe traju od 16. Do 21. lipnja. Kapelan se vratio 21. Lipnja radi nedjeljnih misa, a župnik je produžio u Vinkovce gdje će bitu susret mladih svećenika iz Provincije od 23. do 26. lipnja. (…) U utorak 24. Lipnja braća iz Vinkovačkog samostana i sva mlada braća iz Provincije bila su na večeri kod fra Nikolinih roditelja.
- rujna 1997.
Od 26.9. do 30.9. župnik fra Nikola boravio je u svojoj rodnoj župi u Vinkovcima, na poziv č. s. Kristine Predovan koja je imala prve zavjete. U nedjelju 28.9. bila je misa u 11h pod kojom je s. Kristina položila prve zavjete, a ja sam propovijedao što mi je bila osobita čast i zadovoljstvo. U župu sam se vratio 30.9. sretno.
17.-19. lipanj 1998.
Župnik je s 15 mladih išao na drugi provincijski susret Frame u Zagreb na Svetom Duhu. Putovanje u Zagreb i povratak u Šibenik autobusom proteklo je u ugodnom i veselom zajedništvu. Svi mladi koji su bili prisutni jednodušni su u ocijeni kako bi trebalo ovakvih susreta biti više. Duhovna korist na ovom susretu bila je neupitna. Kulminacija susreta bila je u nedjelju prijepodne sa svetom misom koju je za okupljene mlade njih oko 170 imao kardinal Franjo Kuharić.
- listopada 1998.
Jug Hrvatske slio se u Split na Žnjan gdje je Sveti Otac služio svetu misu. Impresivno je djelovala kolona autobusa iz naše biskupije. Naša župa se priključila s dva autobusa, koje su vodili fra Krunoslav Kemić i fra Nikola Jureta. Impresivna atmosfera je vladala cijelim putem. Bilo je oko milijun vjernika na svetoj misi! Bogu hvala na sveopće zadovoljstvo posjet pape protekao je bez ikakvih nezgoda.
- veljače 2001.
Stiglo pismeno imenovanje fra Nikole Jurete za dekana u Šibeniku
Početkom godine oformljeno je i imenovano župsko pastoralno i ekonomsko vijeće.
- svibnja 2001. u 17h
Današnji dan sigurno je povijesni za našu župu. Uz sudjelovanje župne zajednice o. biskup Ante Ivas blagoslovio je gradilište za našu novu crkvu. Hvala Bogu, ono što je bio san župljana i župnika konačno postaje stvarnost. Sada stoji veliki posao pred župnim pastoralnim i ekonomskim vijećem i pastoralnim osobljem u animaciji župljana da se svojom pomoću uključe u izgradnju naše crkve!
- lipanj 2001. Petrovo
Večernju svetu misu predvodio je biskup Ante Ivas uz koncelebraciju 8 svećenika iz našeg dekanata. Nakon svete mise u procesiji smo krenuli ka gradilištu nove crkve, biskup je blagoslovio zaglavni kamen, čitana je povelja koja je u zid ugrađena (duplikat se nalazi u župnom uredu, a djelo je vjeroučiteljice Vinke Lovrić-Caparin), po procjeni je bilo 250 vjernika na misi i blagoslovu!
Prosinac 2001.
Adventsko vrijeme: od 17. prosinca u župi su mise zornice u 6h, večernje mise nema. Ovo je prvi puta otkada je župa formirana. Radosno konstatiram da su mise zornice iznenađujuće dobro posjećene, što ohrabruje i navodi na razmišljanje da kroz cijeli advent ubuduće budu zornice!!!
- siječnja 2002. Ovo je ujedno važan dan za župu, konačno su stigle potrebne dozvole za nastavak gradnje naše nove crkve, napokon mi je pao kamen sa srca jer teško je bilo objašnjavati zašto se ne radi. Uz Božju pomoć nadam se da će crkva napredovati i da ćemo brzo slaviti u njoj Boga.
- ožujak 2003. posveta nove crkve
– u 17 sati prve korizmene nedjelje- došao je i taj dan, lijep i sunčan – procesija od župne kuće do crkve bijaše veličanstvena – nemoguće je riječima opisati doživljaje, raspjevani puk, dubokom puna crkva i terasa – dan kojega ću se rado sjećati do konca svećeničkog života. Biskup posvetitelj Ante Ivas, provincijal fra Ilija Miškić, 32 svećenika!
U ovih nekoliko riječi punih oduševljenja kojima je opisao izgradnju i posvetu crkve sv. Petra fra Nikola nam otkriva koliko je za njega to bio važan trenutak u životu, ali i važan trenutak u životu ove župne zajednice.
Kao što svaki mladi bračni par na početku svojeg zajedničkog života traži načina kako riješiti svoje stambeno pitanje, jer kad obitelj ima krov nad glavom onda može od Boga primiti i djecu pod svoje krila, ali i rodbinu i goste, tako je i na početku života jedne župne zajednice važno riješiti stambeno pitanje – izgraditi crkvu gdje se vjernici mogu okupljat sa svojom djecom i rodbinom pred licem Božjim i njemu odati čast i slavu. Fra Nikola je upravo za ovu župnu zajednicu uspio riješiti stambeno pitanje i uz pomoć fra Petra Odaka koji je započeo okupljati ovu zajednicu, uz pomoć Šibenske biskupije i Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca podigao je ovu crkvu u kojoj se i danas radosno okupljaju vjernici i zajedno mole. Time nas je sve zadužio da mu odamo zahvalnost.
I dok se u današnje vrijeme , posebno preko medija, bavimo mnogim lošim primjerima svećenika koji napuštaju svoju službu, potrebno je da se što češće sjetimo i dobrih, pa čak i izvrsnih primjera ustrajnosti u svećeničkom pozivu do smrti kao što je to primjer fra Nikole Jurete. Neka nam njegov jednostavan i ustrajan svećenički i redovnički život bude poticaj da se i mi još više trudimo dati Bogu slavu na svojem životnom putu
Dragi fra Nikola, neka ti je laka hrvatska slavonska gruda. Amen.
IZVOR: Župa Vidici
