: Red časnih sestara dominikanki u Šibeniku postoji od 1400. godine. Djeluju u samostanu Gospe od Ružarija na šibenskoj Gorici, a prepoznat ćete ih po bijelim odorama i krunici koju nose oko pasa u svečanijim prigodama. Poput ostalih sestrinskih redova, u današnje vrijeme dominikanki je sve manje. U samostanu je tek pet sestara, a mi smo razgovarali sa simpatičnom sestrom Jakicom koja nam je otvorila vrata goričkog samostana.
Časna sestra Jakica, rodom je iz Sinja, no u Šibenik je dolazila od malena. Naime, njezine su obje tete bile časne, jedna je pripadala upravo redu šibenskih dominikanki. Sestra Jakica inače je i vjeroučiteljica u OŠ Juraj Šižgorić i Katoličkoj školi.
– Uvijek kad me djeca pitaju kako sam postala časna kažu da je moja priča dosadna. Za Šibenik sam jako vezana, samo što se ovdje nisam rodila. U ovom samostanu je bila moja teta, koja je bila dominikanka, a u Mandalini je bila teta Gema koja je pripadala redu sestara milosrdnica. Tako sam ja kao mala dolazila kod njih i nije mi ništa drugo bilo normalno nego da budem časna. Znala sam što želim biti – govori nam sestra Jakica te nastavlja:
– Kad me djeca pitaju što bih drugo bila da nisam časna, odgovaram im da bih bila taksist. Jako volim voziti – smije se. Kada je kao 15-godišnjakinja pristupala časnim sestrama, točno je znala da želi biti upravo dominikanka.
– Sjećam se da mi je jedna časna, kada je opisivala ovaj red, rekla ‘bijela ti roba, bijela ti duša’.
Sestre dominikanke osnovao je sv. Dominik i to prije nego što je osnovao svećenički red.
– Sveti Dominik uzeo je žene koje nisu bile uzornog života i najprije ih je podučavao kako bi one molile za uspjeh zadataka kojeg su braća trebala izvršiti. Tako je sv. Dominik osnovao red propovjednika. To je naša glavna zadaća, propovijedati. Ali ne samo u crkvi, na svetoj misi, već stalno propovijedati i to svojim odjelom, ponašanjem i riječima. Međutim riječima se propovjeda najmanje jer se više propovjeda djelima i onim što jesi – govori nam sestra Jakica dok pokazuje grb dominikanskog reda koji se nalazi na stropu na samom ulazu u samostan. Oko grba piše ‘red istine i propovjedanja’ , a na njemu se nalazi psić s bakljom u ustima. Sestru pitamo za pojašnjenje.
– Majci sv. Dominika u viđenju učinilo se da nosi u utrobi psića koji u ustima drži zapaljenu baklju, kojom je po izlasku iz utrobe zapalio čitav svijet – navodi časna.
Gorički samostan Gospe od Ružarija visok je 17 metara, a s vrha zgrade pruža se fenomenalan pogled na grad. Samostan ima četiri kata, a posljedni kat nadograđen je koncem 19. stoljeća jer je u to doba u Šibeniku bilo više od 20 dominikanki.
– Naše časne su kupile ovaj samostan 1865. godine jer su do tada u gradu bile na dvije lokacije. Jedna zajednica bila je kod sv. Duha, a druga kod crkve sv. Dominika na rivi gdje su bili naši fratri, dominikanci. Potom su se te dvije zajednice ujedinile i nastanile u ovom samostanu. Nekoć je ovdje bio i dječji vrtić, u vrijeme kada je bilo moguće, ali razmišljamo da imamo vrtić u sklopu Katoličke škole. To nam je ponudio biskup Ivas, tamo bi mi radile, a sve je sada u fazi realizacije – otkriva nam časna Jakica. Iako ih je danas u samostanu samo pet, časnu veseli što se sve više mladih novaka pridruže dominikancima.
– Dominikanci su u zadnjih sedam godina procvali. U Hrvatskoj ih ima 80-ak, imaju 16 mladih na bogoslovijama i 11 novaka koji se pripremaju za službu. Nas je malo, ali smo dobri, ne damo se. Pokušavamo obaviti sve što trebamo da opstanemo i da sve teče na zapovijed onih prije nas i našeg sv. Dominika. Daj Bože da bude što više mladih koji su spremni zarediti se, radujemo se svakoj djevojci koja to želi – poručuje za kraj sestra Jakica.
Pogledajte fotogaleriju:
[flickr_set id=”72157652086840876″]
