Blagdan Sv. Martina, zaštitnika vinograda i vinogradara, jedan je od najželjnije čekanih i najveselijih blagdana u našim krajevima, zbog stoljetne tradicije da se baš na taj dan održava ceremonija krštenja mladog vina.
Za sv. Martina, biskupa Toursa, hagiografi pišu da je bio najomiljeniji europski svetac, zaštitnik nevoljnika, a strah i trepet nasilnika. Štovanje se razvilo u 5. stoljeću.
Rođen je 316. godine u Panoniji u obitelji rimskoga vojničkog tribuna. Na školovanju u Paviji susreo se s kršćanstvom i oduševio pustinjačkim životom. No, na očevu želju prihvatio je vojničko zvanje i postao konjanik u Galiji. Jedne zimske večeri susreo je prosjaka. Kako nije imao novca, odrezao je pola svoga plašta i dao ga prosjaku da se njime ugrije.
Napustio je vojsku i posvetio se redovničkom životu. Odlučno se borio protiv Arijeva krivovjerja pa je izabran za biskupa Toursa. Legenda kaže da je guska svojim gakanjem otkrila gdje se sakrio kako ne bi prihvatio biskupsku službu. Bio je branitelj slabih i nepravedno zatočenih, borio se za povrat oduzete imovine i povrat prognanih. Umro je 397. godine. U vinorodnim područjima Francuske, Italije pa i u našim krajevima vrijedi izreka: ‘Novo se vino pije na blagdan sv. Martina’.
Legenda kaže da je bio veliki ljubitelj vina te vinogradar, što ga je potaknulo da uvede običaj krštenja mošta. Legenda također kaže da se protivio tome da postane biskup, pa se pred samim imenovanjem sakrio među guskama, no one su ga izdale svojim graktanjem. Tako je postao biskup, dok se u mnogim krajevima na Sv. Martina i danas tradicionalno jede guska s mlincima.
