Dr.sc Viktor Simončič, stručnjak je na području zaštite okoliša s više od 40 godina radnog iskustva, a u razgovoru za portal Direktno, na temu gospodarenja otpadom u RH, otvoreno je kritizirao sustav kazavši da on de facto ne postoji.
– Svaka zemlja EU-a teži istom cilju, ali svaka to radi na svoj način, jer je za zatvaranje kruga postupanja s otpadom potrebna vrlo zahtjevna infrastruktura. Šarene kante i vrećice se mogu jedva smatrati početkom. Da bi mi mogli zbrinjavati otpad na isti način kao Njemačka, uz pretpostavku da nam treba 20 puta manje postrojenja, mi bismo trebali najmanje osam energana za otpad, dodatno nekih 35 manjih energetskih postrojenje za otpad, 15 linija za elektronički otpad, 130 kompostana, 50 sortirnica…, a nemamo skoro ništa. Zato mislim da je legitimno postaviti pitanje, recikliramo li mi stvarno onih 35 posto otpada, kako prikazujemo prema EU? Mislim da ne i da se nepotrebno opterećujemo najstrožim ciljevima EU, umjesto da se pitamo kako bi postupanje s otpadom prilagodili našim uvjetima – ističe Viktor Simončić.
Kao primjer navodi Finsku gdje se nisu opterećivali postotkom recikliranja otpada. Simončić kaže da su Finci izračunali da se kod njih ne može ili ne isplati reciklirati 55 posto i više otpada.
– Oni, s najboljim školstvom, vrhunskom tehničkom inteligencijom i mudrom nevladinom scenom su se odlučili termički obrađivati čak 60 posto otpada. Posebno je zanimljivo da se to dogodilo u posljednjih dvadesetak godina. Slično postupaju Šveđani i Danci – ističe.
Simončić naglašava i da su sve imalo razvijene države odavno shvatile da se problem otpadne plastike ne može riješiti bez njenog iskorištavanja kao alternativnog goriva.
– Još tamo negdje 1990. godine smo imali sve spremno za izgradnju spalionice u Zagrebu. Da smo to napravili ne bi bilo Jakuševca. No, čak i danas se podilazi malom broju zelenih fundamentalista. Apsurdno je da su se u Sloveniji zeleni angažirali i čak radili pritisak na Vladu da donese zakonske osnove za izgradnju tri nove energane na otpad, a kod nas toga nema eksplicitno i obvezujuće čak niti u Planu gospodarenja otpadom. U Šibeniku se počelo s pripremom na mogućoj izgradnji energane na gorivo iz otpada, koji se proizvodi na regionalnim centrima gospodarenja s otpadom, i s kojim ne znamo kamo. Plaćamo velike sume drugima da dobiju besplatnu, i k tome još i čistu energiju.
Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.