Hodočasnici iz 32 župe Šibenske biskupije predvođeni mons. Antom Ivasom, šibenskim biskupom, hodočastili su Čudotvornoj Gospi Sinjskoj u subotu, 20. lipnja 2015. godine. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ante Ivas, biskup šibenski, a u koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, kliški dekan don Vlade Strikić, organizator hodočašća fra Filip Milanović Trapo i još 31 svećenik. Na hodočašću se okupilo oko tisuću vjernika sa svojim župnicima.
Iz Šibenske biskupije došli iz sljedećih župa: Bilice, Blizna, Boraja, Crivac, Crnica, Drniš, Dubrava, Dubravice, Katedrala (Šibenik), Knin, Konjevrate, Meterize, Njivice, Lećevica, Lišane, Nevest, Ogorje, Piramatovci, Prgomet-Labin, Promina, Prvić, Radošić, Rogoznica, Rupe, Siverić, Skradin, Šubićevac, Gospa van Grada, Unešić, Vidici, Zaton, Zlopolje.
Hodočasnici su se za susret s Gospom Sinjskom pripremali molitvom krunice i pjevanjem Gospinih pjesama u autobusima. Nakon dolaska u Svetište Gospe Sinjske oko 10 sati svećenici samostana Gospe Sinjske i samostanskog okružja bili na raspolaganju hodočasnicima za sakrament pomirenja.
U 11 sati započela je procesija kroz samostansko dvorište, a na početku procesije isticali su se župni barjaci. Pjevanje za vrijeme procesije predvodio je župnik Gospe Sinjske fra Ante Bilokapić. Nakon procesije gvardijan fra Petar Klapež pozdravio je šibenskog biskupa Antu Ivasa, provincijala fra Joška Kodžomana, dekane, svećenike, časne sestre i vjernike, a zatim ukratko progovorio o povijesnom štovanju Čudotvorne Gospe Sinjske. Na završetku pozdravnih riječi naglasio je kako nam je Gospa ostavila tri znaka: molitvu, čin pokore (ispovijedi) i znak Crkve.
Mons. Ante Ivas, uvodeći u slavlje, rekao je kako „u ovom dragom Marijinom Svetištu sve vas pozdravljam“, a zatim pozdravio o. Provincijala, o. Gvardijana, svećenike i sve hodočasnike, želeći da „Gospa udijeli kako bismo ostali vjerni Gospodinu koji živi s nama, koji zajedno s nama plače i hoda“. Potom je o. Biskup naglasio kako je važno vršiti Marijine riječi „Njega slušajte“ i bit će čudesa jer i danas nam treba Marijin zagovor i pomoć da bismo ponosno hodali našim kršćanskim životom koji su nam predali naši očevi i majke, završio je o. Biskup.
Nakon pričesti mons. Ante Ivas je predmolio molitvu za duhovna zvanja koja se redovito moli svake nedjelje u župama Šibenske biskupije, a svi hodočasnici Šibenske biskupije gromkim su se glasom pridružili u molitvi.
Provincijal fra Joško Kodžoman, pri kraju slavlja, u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja uputio je riječ zahvale šibenskom biskupu Anti Ivasu, svećenicima i hodočasnicima naglasivši kako mnogi franjevci djeluju u Šibenskoj biskupiji i stoga nije čudno da se ovoliki broj vjernika hodočastio Gospi Sinjskoj. Marija je dar Božji nama ljudima i činjenica je kako ‘Marijin pečat’ daje bogatstvo ne samo našoj vjerničkoj nego i kulturnoj baštini. „Danas smo se okupili u Svetište Gospe Sinjske kako bismo molili Gospu za milosti ili zahvalili za uslišane molitve. Gospa će uslišiti naše molitve iz iskrena srca“, rekao je o. Provincijal te zatim, povezujući riječi o. Biskupa iz propovijedi,nadodao pitanje „Narode, treba li nam Gospa?“. O. Provincijal je odgovorio kako u ovom svijetu, kakav jest, Gospa nam pomaže živjeti kršćanski identitet kako se ne bismo stidjeli nego kako bismo bili ponosni što smo vjernici. Osim toga, naše goruće svakodnevno pitanje jest egzodus naših ljudi koji se povećava iz dana u dan. Gospa nam može pomoći da pronađemo snagu i ponos kako bismo ostali u svojoj Domovini te, usprkos lažnim bogovima, vjerno i odano nasljedovali Gospu i Boga. Na kraju je o. Provincijal zahvalio svim sudionicima hodočašća sa željom da se vrate svojim kućama i obiteljima kao drukčije osobe, osobe ispunjene božanskom snagom zagovorom Gospe Sinjske.
Na kraju je gvardijan fra Petar Klapež, u znak sjećanja na ovaj dan, darovao je mons. Anti Ivasu sliku Gospe Sinjske, a potom predvodio posvetnu molitvu za sve hodočasnike. Uoči blagoslova biskup Ivas je zahvalio Gospi što ih je sve „potakla na ovo hodočašće i probudila vjeru kako bismo ojačani vjerom sebi postavili pitanje ‘što ja mogu učiniti za svoju Domovinu, župu, obitelj?’“, a potom na svećenike i vjernike, obitelji, djecu, mlade i učitelje zazvao Božji blagoslov. Slavlje u crkvi završilo je pjesmom Gospi Sinjskoj.
Za vrijeme mise pjevanje su predvodili „Tamburaški orkestar Krsto Odak“ iz Drniša pod ravnanjem Milke Tomić, a za orguljama je svirao fra Jure Župić, orguljaš Svetišta i župe Gospe Sinjske od 1978. godine.
Propovijed mons. Ante Ivasa, biskupa šibenskog
„Kliči i raduj se kćeri Sionska, jer evo, dolazim prebivati usred tebe… I bit ćete moj narod.., baština Gospodnja…”, poručuje prorok Zaharija.
I na ovom svetom mjestu Bog nam i danas želi poručiti ono do čega mu je uvijek jako stalo: da njegov narod povjeruje da je on Bog koji usred svoga naroda prebiva i stanuje… „Silazio u raj zemaljski, igrao se i druži s Adamom i Evom”, kaže prva knjiga sv. Pisma… Silazio je i onda kad su oni, suprotno njegovoj zapovijedi, htjeli okusiti plod sa „stabla života”. Kad su se pred njim pokušavali sakriti.., kad su osjetili „da su goli”. (Bez Boga smo uvijek goli!) Gdje si čovječe? pita Bog… I puno će puta u povijesti ljudskoj to pitanje ponavljati… I danas ga postavlja ovdje svakome od nas: Gdje si? …Mojsiju je otkrio svoje ime: „Ja sam JAHVE: Ja sam onaj koji jesam s vama.., koji s vama živim i hodam, da imate život, da hodate uspravno… Ja vas vodim vas kroz mora i pustinju, u slobodu… S vama sam u Savezu, uvijek vjeran… I kad mu okrenemo leđa, kad ga zaboravimo, kad pravimo svoje „zlatno tele” i lažne bogove Bale. Kad sagibamo koljena pred idolima.., kad iznakazujemo Božju sliku u sebi, i prodajemo svoje ljudsko dostojanstvo u bescjenje… Često tek za komadić prolazne sreće…
Naš Bog je baš zbog toga, u Sinu svome Isusu Kristu sišao na zemlju. Rodio se od žene i postao čovjek, da bude stanovnik ove naše zemlje, suputnik svim ljudima. Došao je da nam bude „Put, Istina i Život”… Da s Njim, u Njemu i po Njemu”.., da po njegovoj Riječi, po Evanđelju, da po svetim sakramentima, po Euharistiji, po njegovoj Crkvi.., imamo „život u izobilju”… Da budemo Bogom bogati i sretni ljudi… Da čitava zemlja bude u Božjemu miru i blagoslovu…
Gdje si čovječe? Čuje li ova naša zemlja, čujemo li mi kršćani u našem hrvatskom narodu.., čujemo li mi danas ovdje okupljeni oko Gospe taj čeznutljivi glas svoga Boga? Ili smo zaglušeni bukom svijeta, reklama, propagande, medija, mode, politike i zabave.., bukom koja nas sve više okružuje i izluđuje, pa Božji glas više i ne čujemo? Bukom koja sve bezočnije zanemaruje, obezvrjeđuje i odbacuje Božju Riječ i Božju mudrost života, pa i agresivno izruguje sve Božje i naravne zakone i zapovijedi kao preživjele pa čak i štetne za suvremenog čovjeka, za obitelj.., za odgoj djece i mladih.., za društvo i društvene, pa tako i za čitav narod… (Treba li nam Bog?)
Ima jedna žena, „ovjenčana sucem i zvijezdama”, urešena puninom Ljubavi Božje: „milosti Božje puna” … Ima jedna Gospa Marija, supruga tesara Josipa iz Nazareta.., Žena koja je na čudesan način povjerovala da je „Gospodin s njom”, da je u Sinu koga je ona po Duhu Svetom začela i rodila, „Bog postao čovjekom”, da se nastanio i da prebiva među nama, zauvijek ,,u sve dane do svršetka svijeta!” Žena koja je povjerovala da ju je Bog odabrao da baš ona, „ponizna službenica Gospodnja”, bude prvi i najveći svjedok Boje nazočnosti u životu svakog čovjeka, svake obitelji i svakoga naroda… Da to kao majka Gospina je slika 1687. sa svojim narodom pošla na put i došla ovdje u cetinsku hrvatsku krajinu i odolijevala svim izazovima smrti…
Ove se godine spominjemo 300. obljetnice slavne pobjede nad osmanlijama u kojoj je vjerni narod prepoznao njezinu majčinsku ruku. 1715. Godine osmanlije pustoše cetinsku krajinu. Nije bilo moguće odoljeti silnoj neprijateljskoj vojsci. Malobrojna vojna posada povlači se u tvrđavu sa nekoliko redovnika franjevaca i nešto vjernoga puka, koji sa sobom nose Gospinu sliku. 8. kolovoza započinje napad na tvrđavu a 14. započinje posljednji juriš. „Cetinski hranitelji se brane, a franjevci, starci, žene i djeca kleče pred slikom Gospinom.., vape da ne padnu u ruke nekrstu. Nakon trosatnog juriša osmanlijska vojska, nenadano udari u bijeg… (i Turci su kasnije govorili da su svaku noć u vrime obsjednuća gledali odit po zidu grada jednu ženu u velikoj svitlosti.”, kako piše fra Filip Grabovac i pjeva: „Ne obrani sila od Turaka, nit dopadne pomoć od Mletaka, već u gradu bijaše Prilika, koja čini čuda prevelika.”
Eto tako je Gospa bila s nama, sa svojim narodom posvuda, u svakom zaselku selu i gradu, na moru i kopnu, u njezinim svetištima, crkvama, kapelicama i oltarima. I svaki ima svoju povijest svjedočanstva njezine majčinske brige. Bila je s nama u dobru i zlu, u miru i u bezbrojnim nemilim i krvavim borbama svake vrste da nam svjedoči vjeru da je Bog uvijek s nama, da Bog uvijek spašava i pobjeđuje čudesno… Bila je s nama u obrani od neprijatelja koji su za sebe svojatali ovu lijepu zemlju našu Hrvatsku i našu slobodu: „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do”… Bila je s našim hraniteljima, sa svojom krunicom, na prvim crtama obrane u Domovinskom ratu. I zato smo pobjednici… Bila je s nama u onim još ljućim duhovnim borbama koje smo morali voditi sa navala Nečastivoga Zloga i njegovih suradnika, koji su na razne načine vikali i krvavo pokušavali našem narodu ukrasti i ubiti dušu kršćansku i hrvatsku… Izvikivali su onaj Luciferski poklič: „Non serviam!” „Neću ti služiti, Bože! Ne trebaš nam, ni ti ni tvoji zakoni.., ni tvoja Ijubav.., ni tvoje spasenje.., ni tvoj križ ni tvoj uskrs” („Nosim kapu sa tri roga ja se borim protiv Boga”, pjevalo se). Bila je s nama u borbama sa Zmajem iz Otkrivenja: „zmajem velikim, ognjenim, sa sedam glava i deset repova koji stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete!” I u borbama sa onim Đavlom iz Evanđelja, koji je Isusu nudio zemlju i njezina kraljevstva: „Sve ću ti ovo dati ako padneš na koljena i pokloniš mi se!” S Gospom smo ustrajali i još smo tu, da Bogu s njim zahvalimo i molimo za ustrajnost našega naroda u našoj vjeri i vjernosti Bogu, svojoj Crkvi i svome narodu.
I danas su aktualne đavolske napasti koji na razne načine blate i ocrnjuju našu domovinu Hrvatske, pa propagiraju odlazak mladih iz Hrvatske. I na žalost uspijevaju, pa stotine tisuća mladih odlaze… „Raselit ih treba.., nek tuđinu prenosi, uči i odgaja svoju djecu ljude. Stoga je od samog početka krenula na put. Ona je uvijek na putu ljudske povijesti.., da tu Radosnu vijest svjedočanstvom svoje vjere prenese u svijet svim ljudima „iz svakoga naroda, plemena i jezika.”…
Ona putuje k rodici Elizabeti u Gorje i donosi u obitelj Elizabete i Jakima radost Božje nazočnosti. I pjeva: „Veliča duša moja Gospodina”. Putuje u Betlehem roditi sina u štali… Donosi radost pastirima i kraljevima s istoka. S Josipom bježi na put u Egipat jer je Herod htio ubiti Dijete. Vraća se kući u Nazaret. S Josipom i Isusom često ide u Jeruzalemski Hram na molitvu… 30 godina živi s Isusom u Nazaretu… Ide na put u Kanu na svadbu gdje će reći ono što ona uvijek ponavlja: „Sve što vam On rekne, učinite!”, pa će mladi Učitelj Isus na njezinu riječ učiniti prvo čudo i u Njega će povjerovati njegovi učenici … Pratit će ga u danima njegove muke i smrti, na križnom putu, do Kalvarije. Pod križem će joj Isus povjeriti brigu sve njegove učenike, za sve nas, za sve ljude svijeta da nam bude mati, posvuda i dovijeka…”Evo ti majke!”
Na dan silaska Svetoga Duha nad apostole, Gospa je bila u molitvi sa okupljenim apostolima u Jeruzalemu. Tada se u ognju Duha Svetoga rodila Crkva i po Isusovoj zapovijedi krenula na putove čovječanstva: „Idite u sav svijet, propovijedajte Evanđelje i krstite sve narode…u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga”! Od tada s Crkvom svijetom putuje i Gospa kao najveći vjernik i najpouzdaniji svjedok nazočnosti Božje u svijetu… Upravo je Gospa Marija u svim vjekovima Crkve bila majka i najveća učiteljica svoga naroda…
Radosni smo i Bogu zahvalni što je i na put povijesti našega naroda Hrvatskoga poslao Gospu Mariju, da nam bude majka suputnica i supatnica: Majka dobroga savjeta.., pouzdana učiteljica Riječi i Mudrosti Božje.., ogledalo pravde, utočište grešnika, utjeha žalosnih, zdravlja bolesnih, naša pomoćnica i odvjetnica u svim nevoljama. I sigurni svjetionik, jasna zvijezda u svim krajevima naše domovine.., na svim poljima, planinama i morima našim, u svom burama i olujama našega naroda… Ona je kao brižna mati odgajala i čuvala naš narod posvuda, doma i po svijetu raseljena… Ona je „čuvala naš narod i odnjihala ga na siromašnim ali svijetlim ognjištima, uz žarki plamen molitava i pjev tužbalica, uz cviljenje gusala o junačkim i slavnim podvizima pređa. Čuvala nas je kao baštinu svoju, čije su brazde natopljene krvlju mučenika i znojem ratara iz kojih niču klasovi zlatni za dane nove. Ona je uvijek bila njegov stijeg, njegova pobjeda i slava i Majka milosrđa što je čula svaki vapaj, izviđala ranu svaku”. „Zdravo Djevo, kraljice Hrvata, naša majko naša zoro zlata… Odanih ti srca primi žar!”
I ovdje u Sinju se sa zahvalnošću spominjemo Gospe koja je sa svojim narodom u Bosni u Rami živjela, čuvala mu i jačala snagu vjere da Bog nikad ne napušta svoj narod. Pa kad je gonjen nevoljom i progonom turskoga zuluma, grizu.., nisu tu ni bili tad će reći svima!” (Bio sam ovih dana dirnut pismom jedne mlade djevojke: „Hrvatska nije zemlja za kukavice – to je zemlja za lavove, ratnike, ljude koji su spremni boriti se za svoj komadić neba. Nikada neću otići iz Hrvatske, neću biti dio crne statistike, predugo su se generacije naših očeva i djedova borile za ovaj komad neba da bih ga ja tako olako napustila, tako se lako predala. Ne želim svoju mladost i svoje najbolje godine pokloniti nekoj tuđoj zemlji.., ne želim pričati nekim drugim jezikom, ne želim čeznuti za domovinom, želim je živjeti, kakva je takva je – naša je. Ako nije dobra, mijenjajmo ju: Gdjegod da odeš ti si stranac i uvijek ćeš biti stranac. Hrvatska je tvoje jedina domovina. Jedino si tu svoj na svome. „Ostani tu, tu je tvoja mati, ostani tu još će sunce sjati…!”
Gospa nas je učila kako svim napasnicima i sijačima magle, zla i smrti, zajedno sa Isusom treba odvažno reći: „Appage Satana!” „Odlazi Sotono, samo Bogu svom s klanjaj i njemu jedinome služi…” To je tvoja zemlja: Rasti gdje si posijan!
Ovdje se u Sinju, kod Gospe, u spomen na čudesnu pobjedu pod njezinom zaštitom trči „Alka”, viteška trka… Sudionici se natječu kako bi pogodili ,,u sridu”, kako bi postali slavodobitnici. Nije li život ljudski uvijek bio a danas je to na poseban način, jedna velika viteška trka… U toj trci moguće je na žalost udariti i „u ništa”, moguće je „promašiti” . Ali, moguće je skupljati „punte” i pogoditi „u sridu”, i biti slavodobitnik. Eto na takvu nas vitešku trku života Gospa naša zove. Sveti Pavao je pred kraj svog života pisao „Dobar sam boj bio, trku dovršio, pripravljen mi je vijenac kojim će me ovjenčati Bog kome sam vjerovao.” Gospa je najveća pobjednica života u Bogu, slavodobitnica, okrunjena za kraljicu neba i zemlje. Cijeli je njezin život je bio ,,u sridu”, jer je bio s Bo lom, po Bogu i u Bogu. S Bogom se ne može biti gubitnik , ni živjeti u ništa i n za šta…
Čudotvorna Gospe naša Sinjska, pomozi nam biti Božjim slavodobitnicama. Sada i u vječnosti… Amen.
www.franjevci-split.hr
