Prošli tjedan naslov koji je zaokupio moju pažnju glasio je: ‘Pojeo punu šaku oraha – nećete vjerovati što mu se nakon toga dogodilo’. To nije bio jedini takav naslov, ima ih koliko hoćemo, te se iz dana u dan imamo priliku diviti novinarima i njihovim jadnim naslovima. Ako uzmemo sve novine i sve portale naići ćemo na slične bombastične naslove kojima je cilj isključivo privuči našu pažnju punih četiri ili pet sekundi, nakon kojih se osjećamo najblaže rečeno – glupo. Statistike govore da je upravo to vremensko razdoblje od svega par sekundi ključno za odluku hoćemo li ostati na toj internetskoj stranici ili ne. A ostanak na stranici je jako bitan.
POPLAVA SENZACIONALIZMA
Što je neki medij popularniji i traženiji, to će biti privlačniji oglašivačima, a cijena oglasa raste. To je i razlog što vlada opća poplava informacija, najčešće senzacionalističkog sadržaja s ciljem zadržavanja medijske publike, te povećavnja svoje gledanosti, slušanosti ili čitanosti. Vijest od prije sat vremena je stara vijest, nakon koje se filamo novim informacijama koje se vrlo često zloupotrebljavaju. O ovom gore koji se najeo oraha ne brinite, nije se dogodilo ništa osim što je pojeo šaku zdrave hrane. Ponekad naslovi budu skoro pa tragikomični, pa je tako prije par godina jedan naslov glasio otprilike ovako: ‘16 mrtvih i nestalih: Česi umiru plivajući’. Znam da je grozno, ali kako se ne nasmijati na ovakav naslov? Ovdje zaista nije potrebna naročita medijska pismenost da bi se shvatilo u kakvom se stanju novinarstvo danas nalazi. Mediji su izgubili svoju primarnu funkciju, te su primorani pribjegavati jeftinim medijskim trikovima za opijanje ‘narodnih masa’ glupošću. Pojedinosti o životima slavnih osoba, detaljni opisi neke nesreće s popratnim eksplicitnim fotografijama, naklapanja prikazanjima kao o istinitim i potvrđenim informacijama postali su nešto sasvim normalno i prirodno. Upravo takav medijski sadržaj ne poštuje ni najnižu granicu novinarske etike. Naime, informacija koju donose mediji trebala bi biti istinita i objektivna, trebala bi poštivati ljudsko dostojanstvo, ugled, čast i privatnost, dok bi prije svega trebala biti značajna za javnost kojoj se prenosi. Jesu li za senzacionalizam u medijima krivi samo novinari ili su ipak to čitatelji kojima se novinari prilagođavaju, teško je reći. Iako je internet zaprijetio opstanku printanih medija, svi smo mu, iz ugla vlastitog subjektiviteta, poželjeli dobrodošlicu. Jednom pa i ne baš tako davno ljudi su čitali novine koje su bile ozbiljna stvar. Nećete vjerovati, ali tu pisali neki ozbiljni novinari, a novine u potpunosti bile ozbiljan proizvod, kojima ste se čak mogli i pokriti ako zaspete negdje u parku. Danas je, nažalost, sve teže pronaći one ozbiljnije i dobre članke, članke koji zaslužuju našu pažnju koja bi trajala duže od par sekundi.
IDEALNI POTROŠAČI
Mediji, odnosno internet portali danas preživljavaju isključivo zahvaljujući reklamama, a rezultat toga je očit, pa naslov mora biti što gluplji i što bombastičniji. Postavlja se pitanje zbog čega smo postali tako površni? Gutajući jeftine novinske članke sa zaglupljujućim sadržajem, sapunice s očajnom glumom, jeftinu instant glazbu, postali smo idealni potrošači – homo konzumikus koji će kupiti baš sve što mu potrošačko društvo nudi bez ikakvih kulturoloških i vrijednosnih ograda. Zapravo, gutajući sav taj bezvrijedan sadržaj postajemo ‘kozlići’ kojima se klaonica plasira kao dobra zabava, a današnji vuk iz one priče o vuku i sedam kozlića je nasmijan, nakvarcan, slikoniziran, i ugodno zatupljujući. Pristajemo svjesno na to, pa mi ne preostaje ništa drugo osim vrisnuti u naslovu ove kolumne: Vuk sit, kozlići svi na broju, nećete vjerovati što im se nakon toga dogodilo…
