Ono što sve češće možete vidjeti na ljudima oko sebe je – UMOR. Događa se zbog raznih uzroka, ali i uglavnom potaknuto svakakvim pretjerivanjima. Umorni smo od naših načina života, pretjeranog „uživanja“ u spavanju ili nespavanju, previše loše hrane i puno loše i demotivirajuće zabave. Silna modernost nas i naše okoline nam mijenja navike tako da se teško snalazimo u tome koje su naše potrebe i što nam predstavlja pravu okrjepu, kvalitetan odmor i zabavu. Prakticiramo žaliti se, čekati bez djelovanja i biti zarobljeni u samosažaljenje.
Dostupnost drugih kultura kroz medije i izrazite mogućnosti pristupa informacijama nam mogu olakšati vlastito pronalaženje i osobitu kvalitetu života. Jer upravo ta dostupnost bi nam trebala omogućiti razlikovanje onoga što nismo i posezanje za onime što više želimo biti; približiti nam ostvarenje vlastitog identiteta; dati nam više znanja odabirom kvalitete sadržaja kojima se izlažemo.
Umor nam se događa zbog suprotnih stvari jer „odabiremo“ rastresenost, odgađanje zadataka te potom stres, previše vremena u aktivnostima koje ne donose ikakav napredak i jako puno površnih odnosa s ljudima. Postajemo pretrpani svakavim informacijama i nedovoljno osnaženi kako bismo mogli razlučivati lošu ponudu i opasnosti ovoga vremena i kao posljedice nosimo oštećeno zdravlje i um. Postupno gubimo uvid u realnost gledajući kako se televizijski i virtualno problemi rješavaju romantikom i ekspresnim materijalnim bogaćenjem. I onda mi u životu postajemo umorni – od svega. Toliko nam je naporno da želimo izbjeći i svoje misli – uz pomoć bilo čega.
Međutim, u zdravoj duhovnosti to prestaje. Također, prestaje i nanošenje boli drugima što je sporedna posljedica našeg umora i dosade. Ono što se događa u zdravoj duhovnosti je prihvaćanje i opraštanje, ali ne pasivnost. A ono pak što se nastavlja je briga za vlastiti život i duh. Prihvaćamo ljubav i život koji su nam darovani. Polako uspijevamo oprostiti sebi i bez velikih demonstracija krenuti dalje na svoj jedinstven i bolji način. Prisutnost zdrave vjere i traženje vlastitih odgovora u duhovnosti dovode do rješenja za svaki umor i dosadu koja nam se događa. Odabiremo brinuti za sebe i vlastito zdravlje pozitivnim navikama, ali bez pretjerane usredotočenosti za sebe. To nisu čarolije ni obećanja, nego rezultati našeg odabira pripadanju Bogu i Njegova pomoć u djelovanju koje pak mi sami činimo (jer nam je darovana slobodna volja).
Uz to nam i svakodnevnica izgleda sasvim drugačije. Postajemo ali i ostajemo puni nade. Ali i najvažnije, nije nam tako naporno jer vidimo realno kako nije baš SVE zabavno ali i da neka tipična zabava neće odgovoriti na naša pitanja, riješiti naše probleme i teške odnose s drugima. I onda – više nećemo težiti sreći, jer će nam radost i ispunjenost biti N O R M A L A u kojoj nam neće biti dosadno.
Sanja Martinović
izvor:bitno.hr
