Kazališno vijeće Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku nedavno je izabralo 30-godišnju Šibenčanku, Ivanu Badžim za voditeljicu Ureda Međunarodnog dječjeg festivala. Ivana je završila Filozofski fakultet u Zagrebu (smjer pedagogija i povijest umjetnosti), a dok nije sjela u ‘vruću’ fotelju prve žene Festivala djeteta radila je u Osnovnoj školi Vjekoslava Kaleba u Tisnom i Medicinskoj školi u Šibeniku. Sa željom u osobni napredak, prijavila se na natječaj bez velikih očekivanja da će biti izabrana. No, Vijeće se odlučilo četverogodišnji mandat voditeljice povjeriti Badžim, a što ona može učiniti za napredak nekoć najvećeg brenda Šibenika i Hrvatske, a danas često kamena spoticanja u krugu kulture Krešimirovog grada, rekla nam je sama Badžim u prvom intervju koji daje nakon što je ponijela službenu titulu voditeljice Ureda MDF-a.
Zašto si se prijavila na natječaj za voditeljicu Ureda MDF-a? Otkud želja, volja, ideja?
Iskreno, tko ne riskira ne profitira. Imala sam posao pedagoga na neodređeno vrijeme u OŠ Vjekoslava Kaleba u Tisnom i punila sam satnicu u Medicinskoj školi. U obje škole imala sam predivne ravnatelje i super kolektiv. Bilo mi je odlično, ali dok sam još mlada željela sam se okušati u nečem novom, dinamičnijem. Vrativši se u Šibenik, ponekad sam imala osjećaj da stagniram i htjela sam napraviti neki iskorak. Ovaj natječaj učinio mi se idealnim tim više što stvarno volim MDF i kazalište. Prošle godine išla sam na tečaj francuskog jezika gdje mi je predavala prof. Jasenka Ramljak koja je MDF vodila dugi niz godina i kroz nju sam još više upoznala festival, način na koji se on utkao u njen život, koliko ga je voljela i dio toga sigurno je prenijela i na mene. Prije toga, radila sam na festivalu i ni u najluđim snovima nisam mislila da ću biti izabrana za voditeljicu, ali htjela sam pokušati. Bila je to prilika koju nisam htjela propustiti. Mislim da bih se kajala da se nisam prijavila na natječaj. To što su izabrali upravo mene bilo mi je iznenađenje i u prvi tren sam se možda čak malo i prepala te odgovornosti, javnosti, činjenice da se svaka greška plaća člankom u novinama. Ali kad sam već odlučila da ulazim u MDF, onda idem do kraja.
U jeku raspisivanja natječaja do konačnog odabira voditelja, odnosno voditeljice, MDF nije baš bio na lijepom glasu. Osobito se to odnosi na organizacijski dio festivala zadnjih godina. Neki smatraju da se ne radi dovoljno kvalitetno, da festival ne dobiva što zaslužuje. To te nije odvratilo od namjere da se prijaviš? Ili si htjela biti ta koja će promijeniti stvari na bolje?
Prilikom prijavljivanja na natječaj nisam uopće razmišljala o tom dijelu, o reputaciji festivala. Za mene, MDF je oduvijek bio veličanstven i nadam se da će kao takav i ostati. Sad kad sam se našla s druge strane medalje vidim da stvari i nisu onakve kako su često prikazivane u medijima, pogotovo u zadnje vrijeme. Obično je glavna zamjerka festivalu da polako gubi svoj internacionalni karakter, da se stvari rade u zadnji čas. Istina je da je stranih teatara sve manje u odnosu na prijašnje godine, zbog toga što je financijski kostur sve uži, a troškovi sve veći. Mi smo tu da otkrijemo kako tome doskočiti i vratiti MDF-u staru slavu. Ne smatram se Mesijom ili izbaviteljem festivala. Nadam se da ću svoj posao korektno raditi i da ću pridonijeti njegovom boljitku.
Cijeli intervju pročitajte u sutrašnjem broju ŠIBENSKOG TJEDNIKA.
