PIŠE: Milena Bačelić
Školarci će u četvrtom razredu učiti o odgovornom odnosu prema novcu. Eto, i službeno je jasno i glasno rečeno: financijski smo nepismeni, od onih najmlađih do najstarijih. Oni kojima je do sada bio bauk ije i je, č i ć, oni koji umjesto sumnjanja sumljaju, mogu odahnuti jer su male mace u odnosu na ove danas financijske nepismenjake. Kako bi ubuduće bilo manje ljudi s blokiranim računom ili onih koji ne mogu vraćati kredite i podmirivati račune, država će ponuditi stručnu pomoć u vidu donošenja nacionalne strategije financijskog opismenjavanja građana. Na službenim stranicama Ministarstva financija objavljen je dokument pod nazivom ‘Prijedlog nacionalnog strateškog okvira financijske pismenosti potrošača za razdobolje od 2015. do 2020. godine’. Unutar plana predloženo je nekoliko mjera, među kojima i uvođenje financija u građanski odgoj, ali i ostale predmete osnovne i srednje škole. Uglanom, cilj svega ovoga jednostavno bi glasio: život u skladu s mogućnostima. Svi koji su uzeli dijete za ruku i prošetali do obliznjeg bankomata znaju da djeca vjeruju da novac dolazi iz bankomata, kao što mnoga djeca vjeruju da se hrana jednostavno dobiva u supermarketima. Čitajući ove mjere nekako ispada da i prosječan Hrvat prilikom odlaska na bankomat stane ispred bankomata, ispriča mu svoju tuznu story i bankomat se sažali nad njim i izbaci par stotina kuna.
STVAR NAVIKE
Iako sam i sama par puta bila svjedokom kako je mnogima ispunjavanje i obične uplatnice putovanje space shatle-om i kako je korištenje naprednih tehnologija odgurnulo osnovne ljudske vještine u drugi plan, ipak nisam mišljenja da su Hrvati baš toliko nepismeni bar što se novca tiče – nego njega jednostavno nema. A kad nekoga ili nečega nema zaboraviš time baratati… Daleko od očiju, daleko od ruku, daleko od srca. Čitam kako su istraživanja pokazala da hrvatski osnovnoškolci i srednjoškolci po pitanju financijske pismenosti zaostaju za europskim školarcima. Pa naravno da je teško postati financijski pismen u vremenima kada onaj sretniji roditelj primi plaću svaki treći mjesec. Jedni su uvjereni da će se putem ovog novog predmeta ‘Građanski odgoj i obrazovanje’ učenici pripremiti za rješavanje stvarnih životnih problema, dok drugi misle da djecu treba pustiti da budu ono što jesu – djeca, da budu kreativni, da razmišljaju svojom glavom, a ne kako zaraditi novac i brinuti se u toj dobi o njemu. Ovi prvi predlažu edukativne posjete učenika i studenata bankama i drugim financijskim institucijama, čime bi se mladi upoznali s osnovama burzovnog poslovanja i djelovanja tržišta kapitala, a ovi drugi kažu da djeci treba više likovnog odgoja, kreativnih aktivnosti gdje će ona razmišljati svojom glavom a ne kopirati modele ponašanja koje su tipične za kapitalizam. U vrijeme mojih školskih dana za kompletnu financijsku pismenost je bila zadužena kasica prasica. Dobivala sam ‘punjenje’ vrlo često i bila jako ponosna kad je kasica prasica bila puna, tako da mogu reći da je moje učenje financijske odgovornosti bilo uzbudljivo i zanimljivo iskustvo. Danas mislim da je kasica prasica, uz roditelje, bila dovoljna i da sam uz nju uspjela svoju financijsku pismenost dovesti na društveno prihvatljivu razinu. Skužila sam uz nju da u banku uvijek trebam ponijeti naočale i potruditi se pročitati ona najsitnija slova, jer tamo uvijek između redaka stoji jedan Bond… James Bond i drži me na nišanu. Šalu na stranu, ali u dogledno vrijeme će svaka obitelj imati po jedno ili više malih financijskih stručnjaka koji će nam pokazivati kako su učili i razvijali etičan odnos prema novcu, kako znaju pojmove dužničkog ropstva, kako znaju objasniti načine financijskih planiranja i racionalnog upravljanja novcem, ali i ulogu građana u trošenju lokalnog i državnog novca . Meni samo uz ovo preostaje nada da će ovaj predmet imati i svoj praktični dio, jer bi im tada mogli omogučiti i satove u kojima će se moći upoznati s osobama koje su ih zadužile prije rođenja. Za svaki nastavni sat mi bi mogli imati po jednu poznatu facu koja bi djeci mogla biti primjer po kojem obrascu se ne treba ponašati i kakav obrazac planiranja po svaku cijenu trebaju izbjeći. Uopće ne bi bilo loše svakodnevno na satove praktične nastave uvesti i trenutke igranja pikada, onako čisto kao mala razbribriga, u kojima bi učenici bacali iz ruke male strelice u okruglu metu. A meta bi mogli biti recimo ministri financija redom kako su dolazili: Hanžekovic, Martinović, Jašić, Prka, Škegro, Crikvenac, Šuker, Dalić I, najpoznatiji, a možda i najveća faca među njima: Linić. Vjerujem da bi ova odgojno obrazovna metoda donijela pozitivne učinke, jer iznimno je važno djecu educirati, motivirati i osnaživati u procesu razvoja vještina raspolaganja novcem, štednje i ulaganja, a oni su savršeni primjer kako to ne treba raditi. Djecu ćemo jednostavno morati naučiti kako se ne zaduživati poput njih. Čini mi se, iako protiv financijskog obrazovanja baš ništa nemam, edukacije nikada dosta, od kolijevke do groba, da se uporno želi prikazati da je problem većine građana ove zemlje taj što ne znaju racionalno raspolagati novcem, umjesto problema što nemaju dovoljno novca. Iako prihodi ne određuju način na koji raspolažemo novcem i sa najskromnijom plaćom može se različito gospodariti, ali većina građana nema čime gospodariti. Svakako treba biti mudar i najpametnije iskoristiti novac kojim raspolažemo, ali većina onih koji su nažalost upali u dužničko ropstvo nisu oni koji nisu znali raspolagati novcem, nego oni koji nisu stvarali novac, oni koji ne rade, koji su nezaposleni godinama. Upravo zato vama koji uništavate radna mjesta, vama koji uništavate realno gospodarstvo i koji ste dozvolili da imamo negativnu bilancu izvoza u odnosu na uvoz robe, gospodo, treba uvesti financijsko obrazovanje u saborske klupe. Sjednite svi! Pali ste na ispitu!
POLITIČKA NEPISMENOST
Na kraju ne zaboravimo riječi slavnog Brechta: ‘Najgora od svih vrsta nepismenosti je politička nepismenost. Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne sudjeluje u političkim događanjima. Ona ne zna da troškovi života, cijena ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, zavise od političkih odluka. Politički nepismena osoba je toliko glupa da je ponosna i busa se u grudi govoreći kako mrzi politiku. Taj imbecil ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađaju prostitucija, napuštena djeca i najgori od svih lopova: loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih kompanija.’ Ono što vam nitko od njih neće reći i predmet koji neće uvesti u školu je politička pismenost. Postanite politički pismeni i kaznite one koji kažnjavaju vas. Baš svi mi imamo pravo dobiti šansu za bolji i kvalitetniji život, pravo na zdravstvenu njegu, pravo na rad i život u miru.
