VOZI SPORO, PLATI KAZNU: Županijske prometnice ne prate nagli razvoj motorizacije

Prije četiri godine u lokalnim je medijima bio aktualiziran problem (prema nekima) prestriktnog ograničenja brzine na riječkoj obilaznici. Tvrdili su tada pojedini prometni stručnjaci kako su pravilnici prema kojima se donose ograničenja brzine na javnim cestama zastarjeli i da pri tome nisu u obzir uzete tehničke karakteristike te ceste, budući da neki propisi u pravilnicima nisu mijenjani tridesetak godina, a tehnologija je od tada napredovala.
Odlučili smo provjeriti u kakvom je stanju prometna infrastruktura u Šibensko-kninskoj županiji, postoje li dionice na kojima bi je trebalo revidirati te je li istina da hrvatskim pravilnicima treba osvježenje kako bi išli u korak s vremenom i napretkom tehnologije.
USUGLAŠENI S EU
Ravnatelj Prometne škole i član Europskog istraživačkog centra za nesreće u Europskoj uniji Zdravko Peran kaže da su pravila koja se primjenjuju u Hrvatskoj po pitanju sigurnosti cestovnog prometa usuglašena sa standardima Europske unije.
– Što se toga tiče zaista smo brzi i stvari smo postavili kako treba. Međutim, problem je što cestovni promet danas ne prati nagli razvoj motorizacije, što je jedan od najvećih problema. Po tom pitanju, najdalje je otišla Švedska, odnosno sustav Volva. Oni planiraju do 2020. u potpunosti spriječiti nesreće sa smrtnim posljedicama. Vozač u vozilu imat će uređaj koji će percipirati prometni znak koji je vezan za taj uređaj i na taj će se način ponašati vozilo ukoliko se vozač ne bude tako ponašao. Drugim riječima, nove napredne tehnologije učinit će napor da se sigurnost prometa poboljša jer na cestama se puno gine i to je nešto čega smo svi svjesni – odgovara Peran.
Dodaje kako nema jednoznačnog odgovora na pitanje treba li nam, na pojedinim dionicama, promjena prometnih pravila koja se odnose na brzinu. Signalizacija se, kaže, ne može postaviti kako nekome padne na pamet, već se postavlja po projektima i da postoji procedura koju se mora proći kako bi se takvo što realiziralo.
– Ne može nekome pasti na pamet mijenjati ograničenje brzine na cesti bez detaljnih analiza, već se sve izmjene moraju temeljiti na njima i tek tada se može pristupiti izmjeni. Tako, recimo, ako se uoči da većina vozača na pojedinoj dionici vozi brže od dopuštenog, treba analizirati je li potrebno i sigurno mijenjati ograničenje – objašnjava Peran i dodaje kako prometni znak, ma kakav on bio, važi samo za normalno i suho stanje kolnika, a u svim ostalim situacijama vozač se mora prilagoditi uvjetima na cesti.
POLICIJA RIGOROZNA
S policijske strane, stvari su vrlo jednostavne: prekoračenje brzine se ne tolerira, ni u kojem slučaju, jer brzina je, uz alkohol, najveći uzročnik prometnih nesreća s fatalnim posljedicama.
– Toleriramo odstupanja od pet do deset posto od ograničenja. Po tom smo pitanju vrlo strogi jer je brza vožnja naprosto neprimjerena i nedopustiva, budući da može rezultirati fatalnim prometnim nesrećama – kaže Ivica Kostanić, načelnik PU Šibensko-kninske.
Vedran Škugor, stručni voditelj šibenske autoškole Zeleni val smatra kako je prometna signalizacija na šibenskom području izuzetno loša i kako bi se nešto po tom pitanju hitno trebalo napraviti.
– Mi kandidatima, kada ih učimo, kažemo da 50 posto znakova na prometnicama nedostaje, a od onih 50 posto koje imamo polovica nije ispravno postavljena. Naravno, brojke su figurativne, ali time ih upozoravamo da signalizacija nije onakva kakva bi trebala biti. Međutim, nije problem u domaćim vozačima, već su problem stranci koji se, kada dođu, slijepo drže signalizacije. U većini slučajeva, kada se strancu dogodi pogreška to nije njegova krivica, nego se radi o manjkavoj signalizaciji i mogao bih navesti milijun primjera po Šibeniku gdje signalizacija nedostaje ili je izuzetno loša – objašnjava Škugor i kao primjer navodi činjenicu da u Šibeniku, kada se s autoceste približavate gradu ne postoji znak koji označava ulazak u naselje, i obrnuto.
– A taj znak služi da vozaču ukaže na to da se prihvaćaju pravila ponašanja u vožnji u naseljenom mjestu. Mijenja se vrsta ceste i ograničenje brzine je drugačije. Kada siđete s autoceste, vi vidite kuće, vidite naselje, ali prema znakovima niste ušli u naseljeno područje. Konkretno, postoje dionice ceste na kojima ja ne znam što bi rekao, koje je točno ograničenje brzine. Osim toga, u prometu postoje tri čimbenika: vozač, vozilo i cesta, a prema policijskim statistikama u 90 posto slučajeva kriv je vozač. Zašto je statistika takva ostavit ću vama na zaključivanje – priča Škugor i dodaje kako se ipak protiv takve signalizacije nitko ne buni te da su oni kao stručnjaci iz autoškole pokušavali ukazati na potrebu za promjenom signalizacije, ali nisu naišli na razumijevanje iako su njihovi instruktori stalno na cesti i poznaju ih jako dobro.
Peran napominje kako se stvari u praksi kreću mijenjati i analizirati tek kada dođe do većih prometnih nesreća, kao što je to sada slučaj s mostovima i zaštitnim ogradama koje je kao problem aktualizirala nesreća na Atlagića mostu u Kninu.
– Tek kada se nešto dogodi, onda krene diskusija, a dok se ništa ne dogodi, što god netko govorio, govori u prazno. To je, nažalost, kod nas tako – kaže Peran.
Kaže kako se kod nas vozi više prema nekom običajnom pravu negoli prema znakovima i da se često mijenjanjem signalizacije rade ustupci onima koji o prometu i vožnji ne znaju ništa, što opet može izazvati probleme kada se na domaćim cestama nađu stranci. Jedan od faktora tu je i prometna (ne)kultura koju njeguju naši vozači, ali i ostali sudionici u prometu.
– Prometna kultura nam je na jako niskim granama. Nitko se ne zna ponašati u prometu – ni vozači, ni pješaci. Mislim da bi se dio problema svakako mogao riješiti uvođenjem prometne kulture kao predmeta u osnovne i srednje škole, ali i periodičnom edukacijom vozača, jer mnogi od njih nekoliko godina nakon polaganja ispita ne zna pravila koja su učili – zaključuje Škugor.