Jasen Boko, splitski avanturist, putopisac, novinar, a odnedavno i ravnatelj Drame splitskog Hrvatskog narodnog kazališta definitivno nije nepoznanica šibenskoj javnosti. Možda bi se moglo reći da se uzajamno vole, a za kraj 2012. godine, Boko nas je još jednom počastio svojim gostovanjem, odnosno promocijom nagrađivanog putopisa ‘Tragovima Odiseja:kontroverzni putopis o lutanju grčkog junaka Jadranom’.
NE PODNOSIM RUTINU
Može li kratki osvrt na sva vaša ‘putovanja’ kroz 2012. godinu? Nekako se doima kao da je bila veoma uzbudljiva samo kad uzmemo u obzir nagradu ‘Kiklop’ ili novo radno mjesto – ravnatelja Drame splitskog HNK.
Zanimljivo, htio sam ‘na prvu’ odgovoriti kako ove godine i nisam puno putovao. Naime, Odiseja sam tražio prošle godine, a prve mjesece ove godine proveo sam pišući knjigu. A onda sam ipak odlučio pobrojati dane na putu u 2012. i došao do broja od 156 dana na putu! Znači, ipak sam putovao. Istina, imao sam i uzbudljivijih godina, ali nije ni ova iza mene bila neuzbudljiva, iako sam od daljih destinacija bio samo u Emiratima i Izraelu, ostatak je po dijelu svijeta koji danas popularno zovemo ‘regijom’. Posebno mi je drago da sam ove godine dosta putovao po nekim skrivenim dijelovima Dalmacije, upravo zbog Odiseja, a nekako mi se čini da mi je u ovoj našoj zemlji ostalo tako puno mjesta na koja još trebam ići.
Godina je bila uzbudljiva, postao sam ravnatelj Drame splitskog HNK što isto vidim kao kreativni izazov, a stigle su i neke nagrade, posebno za Odiseja. Osim Kiklopa, dobio sam još jednu nagradu koja mi čini čast, riječ je o nagradi Marko Polo, Međunarodne udruge turističkih novinara za najbolji putopis objavljen u hrvatskim medijima, a koji sam zaslužio za seriju reportaža i potrazi za Odisejom, koje su nastale u vrijeme rada na knjizi. Kad podvučem crtu, godina je bila uzbudljiva, a uzbuđenje jest ono što me raduje, ne podnosim rutinu i dosadnu svakodnevicu.
Prilikom našeg zadnjeg razgovora, sjećam se, draga vam je bila vaša umjetnička sloboda, a sad kao čovjek s ‘pravim’ poslom hoće li vam 2013. godina biti izazov?
Iako ne mogu reći da mi je sloboda dosadila i takav način života nakon nekog vremena postane rutina. Nova godina nosi nove izazove, ne samo one kazališne, i ne sumnjam da će biti uzbudljiva, pogotovo što u njoj, unatoč stalnom poslu, pripremam novu potragu i knjigu, ovaj put za Aleksandrom Velikim. Stalan posao ne znači nužno smrt slobodi, niti sloboda znači nekvalitetno obavljanje posla.
Ma, koliko zvučalo kao fraza, sloboda je, za mene, prije svega unutarnja stvar.
Je li došlo vrijeme za kompromise? Znači li mjesto ravnatelja i manje vremena za putovanja, manje vremena da budete svoji, nesputani?
Pa nije kompromis najgora stvar koja nam se može dogoditi u životu. Prihvatio sam posao koji mi je ponuđen, znači da ga imam namjeru obavljati najbolje što mogu, pogotovo kad nudi takvu mogućnost kreacije. Da, bit će sigurno manje vremena za putovanja, pogotovo ona koja volim, duga i istraživačka, ali nije stalan posao kraj svijeta. Uostalom, u šest tjedana godišnjeg odmora može se daleko stići, ako je čovjek dobro organiziran. Stalan posao, pogotovo ovakvog umjetničkog tipa nikako ne znači sputanost, a, uostalom, gdje se to ‘biti svoj’ može biti više nego u umjetnosti? Evo, jedan od prvih tekstova i produkcija kojima se sad bavim i na kojem upravo započinjemo rad u splitskom HNK jest ‘Peer Gynt’ Henrika Ibsena, drama o toj ljudskoj potrazi za svojim ‘ja’ i pokušaj da se bude ‘svoj’ do kraja.
ISKRENO I SASVIM OSOBNO
Putopis ‘Tragovima Odiseja…’ – je li to vaš vrhunac što se putopisa tiče? Jer, u nekoliko navrata susrela sam se s komentarima da ste trebali biti nagrađeni i ranije što bi značilo da ste do ‘Tragova’ kao autor samo ‘rasli’.
Iskreno i sasvim osobno, ne mogu procijeniti je li mi draža ova knjiga ili onaj prethodni putopis ‘Na Putu svile’, ljudi koji su čitali oba često, također, ne mogu reći koji je ‘bolji’. Meni su oba izuzetno draga. ‘Odisej’ je možda bliži nama jer se bavi prostorom na kojem živimo. Pa valjda je i prirodno da netko tko se bavi pisanjem, ili bilo kojim drugim kreativnim poslom, nužno raste s godinama, životnim iskustvom i kontinuiranim radom na sebi. Ono što mi je bitno jest da bez obzira na neke godine koje sam ‘uhvatio’ nisam izgubio znatiželju i volju da se krećem, tražim, učim… Dok god uspijem ostati takav, ne sumnjam da ću ‘rasti’…
Nedavno je nagrađivani glumac Joško Ševo uputio javni apel za suradnju šibenskog i splitskog HNK. Možemo li se nadati da će njegove molbe biti uslišene?
Sasvim sigurno! Već s ravnateljicom šibenskog kazališta, Nerom Gojanović – Kljajić o tome ozbiljno razgovaram i ne sumnjam da ćemo suradnju uspješno razviti. Jednostavno, toliko smo blizu da je šteta da publika u oba grada ne vidi predstave i jednog i drugog kazališta, a nadam se, uskoro, i neku koprodukciju. Osim toga, preko Međunarodnog dječjeg festivala već sam godinama povezan sa Šibenikom.
Kako namjeravate dočekati 2013. godinu?
Bilo bi lijepo da kažem kako ću Novu godinu dočekati na trekkingu oko Annapurne, pretpostavljam da se to očekuje od mene. Nažalost, neću. Previše je obveza u splitskom HNK čiju Dramu treba vratiti na mjesto gdje je nekad pripadala. Tako da ću već prvog dana 2013. godine sigurno nastaviti raditi na tome da godinu što uspješnije započnemo. Sigurno mi neće biti dosadno!
