Tko bi nakon onakvog starta i devet bodova iz četiri kola rekao da će deset kola kasnije na klupu Šibenika sjesti već treći trener ove sezone? Ne treba biti veliki Nostradmus ili preduboko zagrepsti u materiju da bi se došlo do zaključka da takav razvoj i nije previše neočekivan. Kako smo napisali u zadnjoj rečenici teksta o angažmanu Rajka Vidovića, problem nikad nije bio na klupi, odnosno u treneru. Slutili smo da Kartelo neće dugo potrajati, nije imao izgleda u ovakvoj situaciji. On sam dodatno si je otežao posao jer je unatoč najavama da neće puno mijenjati, dirati se u formaciju, učinio to već na prvoj utakmici i unio dodatnu konfuziju u momčad, što se najviše osjetilo na obrani. Vodstvu kluba Kartelo je, kao domaći čovjek, dobro došao kao svojevrsna tampon zona prema galopirujujeć nezadovoljstvu navijača. Ali, ponavljamo, ta je kombinacija bila osuđena na propast. Može se do kraja sezone izmijeniti još pet trenera. Kratko i jasno – Šibenik nema momčad za prvu ligu, za ostanak u njoj. U ovom trenutku. Oni koji su je slagali, na čelu sa sportskim direktorom Marijom Brkljačom, nisu odradili posao. Na to smo na Šibenskom portalu upozoravali konstantno, u komentarima, a nerijetko i u najavama te u izvješćima nakon utakmica. U nekoliko navrata je i sam Carević preko ovog medija poslao poruku da neće biti dobro ne dovedu li se prava pojačanja. Prvi put o tome je za Šibenski portal progovorio sredinom srpnja, neka tri tjedna prije početka prvenstva. U uvodu razgovora s Carevićem naglasili smo da se sa slaganjem momčadi, konkurentne momčadi, na Šubićevcu nisu iskazali u dotadašnjem prijelaznom roku. Za pravo nam je dao i Carević.
– Na žalost kasnimo u slaganju momčadi. Imamo dobru bazu, napravili smo sjajan rezultat u drugoj ligi i nadao sam se da ćemo iskoristiti taj zamah, ekipirati se što prije. Nadao sam se da ćemo do ovog trenutka imati posloženo 80-90 posto momčadi i onda dovesti još jednog-dva kapitalca. Ali, kako sada stvari stoje, čini mi se da ćemo u fazi slaganja momčadi biti i kad prvenstvo već počne – kazao nam je tada, te dodao: – Dobro smo pokriveni u obrani i napadu, ali smo tanki na bokovima, pogotovo na lijevom boku… a nema nas ni u veznom redu, gdje nam trebaju dva-tri igrača… Trebaju nam barem tri, četiri igrača za prvih jedanaest i još dva, tri koja bi bila u rotaciji i zato sam već pomalo nevozan. –
Jesu li taj vapaj čuli oni koji su trebali? Pa, ne baš. Istina, nakon toga je dovedeno nekoliko igrača, koje su u kubu etikirali ‘mladim i perspektivnim, od koji će klub imati koristi u budućnosti. Kao da su zaboravili da treba preživjeti sada, da treba preživjeti aktualno prvenstvo. Jer (ponovnim) padom u niži rang perspektiva kluba ne čini se svjetlom. Pa tako ni igrača koji su kumovali tom padu. Carević je, unatoč nevjerojatnom ulaskom u sezonu, znao s čime raspolaže. Odnosno čime ne raspolaže. I pritom nije mislio samo na momčad.
– Uzimajući u obzir u kojim okolnostima i uvjetima treniramo za mene su igrači veliki heroji, samo ću to reći, ne pitajte me podpitanja – kazao je uoči petog kola i gostovanja kod Gorice, dakle uoči utakmice kojom je počeo slobodni pad narančastih. Točnije, nakon koje se počelo raskrinkavati pravo stanje stvari.
CAREVIĆ NIJE KLIKNUO S BRKLJAČOM
‘Ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali čini nam se da si je Carević odličnim ulaskom u sezonu uskratio i ‘kapitalca’ u prijelaznom roku. Željnog veznjaka, iskusnog igrača koji bi oplemenio vezni red. A takav mu je (i dalje) itekako potreban. Pa i nužan. Možda su mu oni ‘s kata’ nakon devet bodova iz četiri utakmice kazali ‘šta će ti takvo pojačanje, vidiš da se može i s ovim šta već imaš’. Napisali smo to u komentaru nakon poraza od Rijeke, u sedmom kolu. Sve s nadom da će se nešto pokrenuti, da će se momčad pojačati. Jer igrači koji su mu dovođeni bili su daleko, daleko od prvoligaških pojačanja. I na to smo redovito ukazivali.
‘Kada smo kod pojačanja vjerujemo da Carević nije mislio na dva mlada Brazilca koje je Šibenik potpisao ovog tjedna. Riječ je o 21-godišnjem ofenzivnom veznom Alves Schtscherbaku Kaykyju i 18-godišnjem napadaču Moises Valins Vieirai koji će igrati za juniore. Obojica dolaze iz mladih momčadi novopečenog brazilskog drugoligaša Operário Ferroviário de Ponta Grossa, ali je Kayky bio na posudbi u jednom tamošnjem sedmoligašu’, napisali smo u kolovozu. Carević je u istom tekstu to ovako slikovito objasnio: – Ne možeš s Japankama na Biokovo. –
A onda je, gle čuda, Careviću prekipjelo. Odlučio je otići, zaključivši kako na Šubićevcu ‘nema kruha’. Doslovno i u prenesenom značenju. Drugim riječima, Carević je svojim odlaskom ukazao da je ‘car gol’. Tko je car u toj priči, zaključite sami.
Iz prve ruke znamo da Carević nije ‘kliknuo’ s novoimenovanim sportskim direktorom Marijom Brkljačom. U neformalnom razgovoru nam je natuknuo da mu je bilo lakše surađivati s Brkljačinim prethodnikom, nerijetko osporavanim Hrvojem Kulušićem, da je imao više sluha za njegove zahtjeve. Nije nam drago što je Carević napustio kormilo, mislimo da je trebao ostati s momčadi, potonuti s njom ako treba. Ali, razumijemo ga. Uostalom, sve je to posao, ideš tamo gdje misliš da će ti biti bolje. Gdje vidiš neku perspektivu. Carević je na Šubićevcu nije vidio. Bojao se, kako nam je kazao, da će Šibenik postati novi Rudeš. Taj scenarij u ovom se trenutku čini dosta izglednim. Šibenik trenutno izgleda toliko loše da zlonamjernici misle da pušta utakmice. Ali, sve se još da popraviti, ispraviti. Ono što klubu sa Šubićevca treba jest novi početak.
NOVI POČETAK
Valja polusezonu izgurati što bezbolnije, izvući najbolje iz onog što imaš. I u tom smislu treba pružiti punu podršku novom treneru. Pružiti mu priliku da pokrene stvari. Jer gore ne može. U međuvremenu na Brkljači je i njegovom timu, ali prije svega na gazdi kluba, da Rajku Vidoviću osiguraju neophodna pojačanja. Ali i mir i samostalnost u radu. Naravno, finanancije su ključne. Zadnji signali govore da je Karajica spreman učiniti ono što Funcuti traže od njega – ‘zasukati rukave i uložiti u boljitak kluba’. Narančastom puku ne trebaju megalamonska obećanja o titulama i Europi, o gradnji novog stadiona. Za početak dovoljno je obećati da će učiniti sve da klub ostane u prvoj ligi, pokazati djelima da to ozbiljno misli. Ne mora čak ni to. Bit će dosta obećanje da će svi u klubu (i oko kluba) biti posvećeni jednom cilju – zdravom i konkurentom Šibeniku – a ne nekim svojim vlasitim interesima. Jer HNK Šibenik formalno jest njegov, odnosno njihov, ali je bio, ostao i ostat će naš – šibenski. U kojem god rangu igrao.
