Hrvatska vatrogasna zajednica poslala je reportažu u kojoj pobliže pojašnjavaju kako izgleda njihova borba sa šumskim požarima. Kako navode, interes javnosti za vatrogastvo posebno dolazi do izražaja kod velikih šumskih požara koji se u ljetnim mjesecima javljaju na priobalju.
– Nakon povoljne prošlogodišnje sezone, u ovoj protupožarnoj sezoni bilježimo puno više požara i opožarene površine. Povoljni vremenski uvjeti, velika količina kiše u proljeće koja je dovela do bujanja biljnog pokrova, pa potom jaka vrućina koja je isušila biljke, stvorili su veliku količinu suhog raslinja, tj. zapaljive tvari. Požari nošeni vjetrom kod tolike suhe trave i drugog raslinja brzo se šire. Uz takvo brzo širenje požara, imali smo specifičnu situaciju kada su 30. i 31. srpnja 2024. godine u kratkom vremenskom razdoblju izbili požari kod Kaštel Sućurca, Smokovića, Skradina, Tučepa, Vrane i Vrsina. Svi ovi požari su iziskivali velike vatrogasne snage za gašenje – rekao je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković i istaknuo da su zalaganjem vatrogasaca i zračnih snaga, uz pomoć svih službi i lokalne zajednice požari stavljeni pod kontrolu i ugašeni.
Obuka vatrogasaca za šumske požare
Osnovna znanja o gašenju šumskih požara dobrovoljni vatrogasci i vatrogaskinje stječu na osnovnom vatrogasnom osposobljavanju za vatrogasca, dok ih profesionalni vatrogasci i vatrogaskinje stječu pohađanjem vatrogasne škole. Dugogodišnji instruktor Joško Grančić je istaknuo da je u ovoj godini osposobljavanje prošlo 390 vatrogasaca.
Vatrogasci na priobalju
Kako su šumski požari najčešći na priobalju, HVZ poslala je i brojčani prikaz stanja vatrogastva na ovom području prije početka sezone 2024.
U sedam priobalnih županija djeluje 37 javnih vatrogasnih postrojbi s 1585 profesionalnih vatrogasaca, 279 dobrovoljna vatrogasna društva s 4254 dobrovoljna vatrogasca. U ovoj sezoni odobreno je zapošljavanje do 1131 sezonskih vatrogasca te 27 dodatnih profesionalnih domicilnih vatrogasaca. Organizirane su stalne dislokacije vatrogasaca i opreme s kontinenta na priobalje na ukupno 20 lokacija. Pripremljene su i izvanredne dislokacije iz kontinenta, koje su u pokrenute zbog požara na području Skradina, Tučepa i Vrsina.
Direktno u sastavu Hrvatske vatrogasne zajednice djeluje Intervencijska vatrogasna postrojba s odjeljenjima u Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Ove postrojbe su uz opremljenost i osposobljenost za gašenje šumskih požara, u kratkom roku spremne djelovati na području cijele Hrvatske i u slučaju potresa, poplava i drugih nesreća.
U ovoj protupožarnoj sezoni, iz zraka vatrogascima pomaže do 5 zrakoplova CL-415, 6 zrakoplova Air Tractor, jedan helikopter i zrakoplov za potrebe izviđanja, svi iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Po potrebi se koristi i bespilotni sustav Orbiter 3 za izviđanje. Hrvatska ratna mornarica protupožarne napore pomaže s dva broda i dvije gumene brodice. Za djelovanje na požarima je također spremno do 200 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Za vatrogasce bilo koja intervencija počinje zaprimanjem informacije o požaru ili nekom drugom izvanrednom događaju – dojava telefonskim pozivom, od strane šumara, izviđačkih vatrogasnih patrola i slično.
Javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva koja imaju stalna dežurstva, na teren odmah izlaze s jednim ili više vozila i potrebnom posadom. Tu do izraza dolazi veća brojnost dobrovoljnih vatrogasnih društava, koji po potrebi nakon dojave okupljaju dodatne vatrogasce i šalju ih na teren.
Dodatnim dobrovoljnim vatrogascima treba određeno vrijeme da dođu do svojih vatrogasnih domova i izađu na teren, a pritom ostavljaju svoju obitelj ili posao kako bi pomogli drugima.
Ako lokalne snage ne mogu samostalno ugasiti požar, šalju se dodatne snage s područja županije.
Po dojavi vatrogasci izlaze na teren s potrebnim vozilima. Obično su to specijalizirana vozila za gašenje šumskih požara. Posadu ovih vozila čine najčešće 3 vatrogasca, a vozila su opremljena vatrogasnim centrifugalnim pumpama, cijevima, naprtnjačama i ostalom opremom, vatrogasnom pumpom i spremnikom vode. Mala vozila za gašenje šumskih požara su zapravo manja terenska vozila s oko 500 litara vode i visokotlačnim modulima – visokotlačna pumpa i vitla s cijevima, a obično se koriste za gašenje trave i niskog raslinja.
Na teren po potrebi izlaze i navalna vozila, s posadom koju čini vozač i pet vatrogasaca. Ova vozila su prvenstveno namijenjena za gašenje požara objekata, a imaju i opremu za spašavanje iz prometnih nesreća.
Nezaobilazna su kombi vozila za prijevoz vatrogasaca, ali i zapovjedna terenska vozila, koja služe i za prijevoz logistike, opreme i dodatnih vatrogasnih snaga. U vozilima se nalaze vatrogasne tlačne cijevi.
Kako šumski požari često izbijaju na teškim terenima, a vozila ne mogu uvijek doći do samog ruba požara, vodu je u cijevima potrebno transportirati na velike udaljenosti.
No, tlak u cijevima pada svakih 100 metara dužine i svako 10 metara visinske razlike, stoga su šumska vozila opremljena i tzv. leđnim pumpama (pumpa manjih dimenzija koja je postavljena na posebni nosač za prenošenje na leđima vatrogasca), koje se postavljaju na određena mjesta u cijevnoj pruzi, kako bi voda stigla na velike udaljenosti.
Nezaobilazna oprema za svakog vatrogasca je naprtnjača – posebna vrsta vatrogasnog aparata koji se sastoji od spremnika za vodu do 25 litara i ručno pokretane jednostavne klipne pumpe, idealno sredstvo za gašenje požara trave i niskog raslinja.
Od ručnog alata vatrogasci korite sjekire, kosire i mačete za uklanjanje raslinja te krampove i lopate kod sanacije rubova. Nezaobilazan alat su i motorne pile, koje se koriste za izradu prosjeka ili kod sanacije požarišta, kada je potrebno ukloniti grane ili stabla.
Vatrogasci su opremljeni čizmama, odijelima za šumske požare, kacigama, potkapama i rukavicama. Najlakši, ali ne i potpuno siguran način zaštite dišnih organa su marame namočene u vodu, koje donekle olakšavaju disanje u zadimljenoj atmosferi.
Uz svu navedenu opremu, vatrogasci u vozilima nose ruksake ili torbe sa rezervnom odjećom, donjim rubljem, higijenskim potrepštinama, vodom i hranom (obično konzerve).
Kako izgleda gašenje požara?
Dolaskom na mjesto intervencije, vatrogasci spajaju cijevi na pumpu koja se nalazi na vozilu i počinju s gašenjem. Kako su količine vode na vozilu ograničene, odmah se traže hidranti na koje se spaja vatrogasno vozilo za nadpunu vodom, ili se traže dodatne autocisterne. Na jedno vozilo se može spojiti nekoliko cijevnih pruga, a po potrebi se u jednu prugu mogu spojiti deseci C ili D cijevi.
U gašenju se mogu koristiti prirodne i umjetne prepreke poput suhozida ili ceste. Na cestama se može organizirati obrana određenog područja, gdje se vozila postave na određenoj udaljenosti jedna od drugog i postave se cijevne pruge kako bi vatrogasci zaustavili širenje na pogodnom mjestu.
Također, po potrebi motornim pilama ili ručnim alatom vatrogasci uklanjaju raslinje kako bi uklonili gorivu tvar i olakšali gašenje. Manji požari trave se mogu gasiti i metlanicama – kombinacija duge drvene drške i uskih traka lima postavljenih u lepezu, kojima se udara po požaru kako bi se vatra zagušila. Isti efekt se postiže i otkinutom lisnatom granom.
Ako vatrogasci ne mogu vozilima doći do požara, tada prelazi udaljenost pješke i gase požar opremljeni naprtnjačama. Vatrogasci nadopunjuju vodu u naprtnjače iz cijevne pruge, ili iz “kruški” – spremnika vode koje na udaljena područja doprema helikopter, ali po potrebi iz bazena i bunara.
Odmor i spavanje
Sve ove aktivnosti iscrpljuju vatrogasce pa im je potreban odmor, bilo smanjivanje tempa tijekom izravnog gašenja požara, ili duža stanka kad se smiri situacija. Odmor se koristi kako bi se tijelo ohladilo te za uzimanje u prvom redu vode, a po potrebi i hrane. Vatrogasci u vozilima nose pitku vodu te konzerviranu hranu.
No, posebna nagrada za ljude na terenu je topli obrok, koji daje potrebnu energiju., a takvi obroci se pripremaju ukoliko se radi o dugotrajnim dežurstvima na požarima. Logistika se doprema snagama na terenu obično kombi vozilima vatrogasaca. Vatrogascima je posebno drago kada im građani u znak zahvale donesu osvježenje ili ujutro skuhaju kavu.
Nakon iscrpljujućeg gašenja, svakom vatrogascu je potreban san. Ako ostaju na čuvanju požarišta, vatrogasci spavaju u vozilima ili uz vozila na vrećama za spavanje. Kod dužih akcija gašenja požara s velikim brojem sudionika gašenja, lokalna zajednica organizira smještaj za vatrogasce, najčešće u školskim sportskim dvoranama.
Opasnosti za vatrogasce
Visoke temperature, težak teren, vatra, opasnosti od strujnog udara, eksplozije odbačenih posuda pod tlakom, odbačena minsko eksplozivna sredstva – sve su to opasnosti koje vrebaju na požarima otvorenog prostora. Najčešće ozljede su nagnječenja, uganuća, opekline, ozljede očiju (zbog iritacije dimom i prašinom ili mehaničke ozljede). Uvijek je prisutna i opasnost od dehidracije i toplinskog udara. Nemojmo zaboraviti zmije, insekte, ali i preplašene životinje koje mogu ozlijediti vatrogasce.
Oštećenje opreme i vozila
Naravno, dolazi i do oštećenja opreme, najčešće vatrogasnih cijevi. Za vrijeme aktivnog gašenja, vatrogasci mogu povući cijev preko žara. Također, ako je u pitanju jaki vjetar koji mijenja naglo smijer vatre, moguće je da i cijela cijevna pruga izgori. Žar koji pada nošen vjetrom može oštetiti zaštitnu opremu na vatrogascu, čak i ručne radio stanice.
Vozači vatrogasnih vozila moraju s teškim vozilima velikih gabarita ulaziti na uske putove, često u uvjetima smanjene vidljivosti zbog dima ili po noći, pa može doći i do prevrtanja vozila. Oštećenja retrovizora, blatobrana, branika na vozilima spadaju pod redovne događaje. U ekstremnim situacijama, vatra može zahvatiti i vatrogasno vozilo.
Nije gotovo dok nije gotovo
Proces od lokalizacije do potpunog gašenja požara može trajati danima. Lokalizacija podrazumijeva zaustavljanje širenja požara. Nakon zaustavljanja širenja požara, snage se postupno smanjuju, a na terenu ostaju lokalni vatrogasci. Zadatak je natapanje rubova, ali i ulazak duboko unutar požarišta kako bi se ugasila sva žarišta. Čak i nakon nekoliko dana neugašeni žar može aktivirati požarište.
I nakon proglašenja požara ugašenim, za vatrogasce posao nije gotov. Opremu treba pokupiti, oprati, zamijeniti uništene cijevi i pripremiti vozila za nove intervencije.
Ovo je samo mali prikaz onoga što naši vatrogasci rade na šumskim požarima. Osnovne radnje na požarima su iste, ali ipak intervencije se razlikuju jedna od druge zbog niza elemenata. No kako to izgleda iz prve ruke, najbolje je da saznate sami. Uključite se u rad svog dobrovoljnog vatrogasnog društva, osposobite se za vatrogasca i pomognite u borbi protiv požara i svih drugih nesreća.
