Šibenska udruga mladih Š. U. M. drugu godinu za redom izlaže društveno-umjetničku instalaciju pod nazivom ‘Ženski rad, dobar hlad’. Ovogodišnja instalacija bit će otvorena u petak, 26. srpnja u 10.30 sati na Starom pazaru (pored česme).
Podsjetimo, tijekom 2023. i 2024. godine preko 30 obitelji s područja Šibensko-kninske županije doniralo je miljeiće (tabletiće) i kukičane stolnjake svojih majki, baka i prabaka koje su volonterke Šibenske udruge mladih Š. U. M. povezale u funkcionalna sjenila za javni prostor. Donirani radovi nisu promijenili svoj oblik, već je instalacija kolaž doniranih predmeta u njihovom izvornom obliku kako bi se sačuvale originalne ideje brojnih autorica doniranih radova. Time se dao prioritet njihovoj raznovrsnosti, brojnim oblicima u kojima su izrađivani, kao i naglasak na njihovo očuvanje.
– U izradu instalacije uloženo je preko 200 sati rada, kilometri šivaćeg konca, bezbroj igala, nekoliko stotina metara pamučnih traka kojima je instalacija učvršćena kako bi izdržala sve vremenske uvjete. Ove godine su izrađena nova dva elementa, a svi su elementi dodatno učvršćeni okvirima od jedrene tkanine te su na njih ugrađene očice kako bi ih se ravnomjernije i lakše postavilo. Lokacija za postavljanje je maleni trg na Starom pazaru na kojem se nalazi česma. Iznad česme je drvena pergola koja će omogućiti uspješnije postavljanje instalacije, a istovremeno česma podsjeća na nekad iznimno životan i vrijedan prostor grada Šibenika i nudi mogućnost prolaznicima da se osvježe – rekla je Maja Šintić iz udruge Š. U. M.
Dodaje, da su odlučili dati šansu tom prostoru u vrijeme ljetnih vrućina i ponuditi zanimljivu vizualnu igru sjene koja nastaje kada sunce dotakne sjenila koja smo izradili.
– Nadamo se kako će naša instalacija pozvati ljude da sjednu, odmore se i napiju vode ispod sjenila koja nas podsjećaju na ogroman uložen trud, rad i kreativnost žena, ali i na potrebu za hladom u okruženju sve jače izraženih klimatskih promjena i sve većih temperatura – zaključila je Šintić.
O radu je pisala i etnologinja Sandra Barešin:
‘Kada govorimo o ručnom radu, govorimo o proizvodima koji nisu nastali strojno ili u masovnoj proizvodnji. Iza ovakve vrste rada ostaje nešto u što je utkano vrijeme i trud.
Popularno zvani tabletići su ukrasni elementi koji se pojavljuju kao samostalni ukrasni predmeti. Definiraju se kao vezeni ili kukičani ukrasi, obično za stolić, noćni ormarić i slično, ili kao podložak za vazu s cvijećem.
Globalno gledajući, do 17. stoljeća rad iglom u svrhu proizvodnje tekstila postao je jedna od primarnih stvari u ženskom obrazovanju. Kroz povijest se vrijednost tekstilnog ručnog rada mijenjala, jer je ponekad bila simbol dokolice (primjerice u 18. stoljeću, kada je rad iglom označavao opušteni, aristokratski životni stil), a ponekad upravo suprotno – doživljavao se kao ručni rad koji je donosio kruh u kuću, jer su bogate obitelji kupovale tekstilne ručne radove od onih manje imućnih.
Tijekom 19. stoljeća, ženstvenost i vez te kukičani radovi kao da su se stopili u jedno. Žena koja se brine o domu, obitelji i u slobodno vrijeme veze postaje ideal ženstvenosti; 20. stoljeće prihvatilo je tekstilni ručni rad kao dokaz svojevrsne prirodne ženstvenosti. Vez se, primjerice, tada prakticira profesionalno od strane umjetnika, krojača, vezilja i brojnih ljudi kojima je „opuštajuće“ umijeće. Posebnim ženskim vještinama i tradicionalnim područjima djelovanja u domaćoj sferi, za koje se prije smatralo da su ispod nivoa „visoke umjetnosti“ pripisana je nova važnost. Ideje su se znale pomicati do tih granica da je igla u jednom povijesnom trenutku postala i simbol feminističkog pokreta, jer su žene kao otpor patrijarhatu vezle različite tekstove na tekstilu i tako širile određene poruke.’