Naviknuli smo se na priče o tome kako mladi pa i stariji stručni ljudi zbog materijalnih razloga, ali i nezadovoljstva uvjetima rada i života odlaze iz Hrvatske, pa tako i iz Šibenika, ali Iskra brodogradilište Šibenik primjer je kako se ti trendovi mijenjaju u suprotnom pravcu. Zbog posla, ali i kvalitetnih uvjeta rada i smještaja u Šibenik rado dolaze inženjeri i stručni radnici ne samo iz azijskih zemalja, što je već u Hrvatskoj uobičajeno, nego i iz drugih gradova Hrvatske pa i iz regije. Dugoročno promišljajući problem s nedostatkom radne snage na domaćem, prvenstveno lokalnom tržištu, vlasnik Iskra brodogradilišta Šibenik i njegova uprava osigurali su, uz tražene poslove, dodatne uvjete za privlačenje radnika, a to je kvalitetan smještaj u krugu tvrtke, kako za inženjere i tako i za radnike te prehranu tokom radnog tjedna. Tako su u nekadašnjim uredskim prostorima uredili apartmane i sobe za zaposlenike koji dolaze izvan Hrvatske i svi su takvim uvjetima jako zadovoljni.
Danas kada prošetate Iskra brodogradilištem, možete čuti različite jezike i vidjeti ljude različite boje kože koji i u u uredskim prostorima i na navozim rade kao dobro uvježban tim. Donosimo priče stručnih radnika iz Indije i Filipina te inženjera iz Ukrajine, Crne Gore i Zaprešića koji su se skrasili u Iskra brodogradilištu Šibenik.
Patrick Orizal dolazi s Filipina. Ima 29 godina, vrsni je varilac i u Iskra brodogradilištu već godinu dana radi kao njihov zaposlenik, a ne više kao radnik posredničke agencije.
– U Iskra brodogradilište Šibenik je najprije došao moju ujak Angelo i to preko agencije, a onda je i mene preporučio. Ovo mi je prvi posao u Hrvatskoj. Došao sam preko agencije jer je to bilo u tom trenutku jedino moguće, ali vrlo brzo sam postao zaposlenik Iskra brodogradilišta i u tom statusu sam već godinu dana. Vrlo sam zadovoljan i poslom koji obavljam i s kolegama. Ovo je zaista krasan kolektiv. Super mi je i smještaj koji su nam ponudili u krugu tvornice. Gotovo da i ne izlazim odavde. Volim pecati na dokovima ovog brodogradilišta, nešto i ulovim, a nedjeljom idem s prijateljima na ručak u neki od restorana na rivi. Ljudi su ljubazni, susretljivi. Kod kuće imam partnericu i dvoje djece i sve što zaradim, više – manje šaljem njima – kazao nam je.
Patrick se druži sa svojim kolegom Prabakaranom Anbazhaganom koji je iz Indije. Također je zavarivač, a u Hrvatskoj je od 2019. godine kada je dobio posao u Brodosplitu.
– Po struci sam zavarivač i znam da je to ovom brodogradilištu potrebno. Ovdje sam se odlično snašao. Odnos s kolegama je odličan, nema pritiska, svi su komunikativni i ljubazni. Smješteni smo u krugu tvrtke. Sve nam je nadohvat ruke, pogotovo dućani u Dalmare centru. Tu kupimo sve što nam treba. Posao nije težak, barem ja tako mislim, a imam, 15 godina iskustva. Došao sam tu s jednim kolegom, a kako smo se dokazali kao dobri i stručni radnici prema našoj preporuci došlo je još četvero kolega iz Indije. Za nas je dolazak ovdje vrlo složen, za ishodovanje vize i ostalih dozvola treba nam barem pola godine. U Iskra brodogradilištu plaćeni smo kao i domaći radnici, nema diskriminacije. Super sam se snašao. Igram kriket sa svojim kolegama i sudjelujemo na regionalnim natjecanjima. U Šibeniku nemamo terene za trening, ali imamo u Splitu. Sastajemo se s klubovima iz Srbije, Slovenije, Bugarske, ali natječemo se i u Europi – otkrio nam je Prabakaran.
Jedna od zanimljivih priča o stranim radnicima u Iskra brodogradilištu je ona vezana za Ukrajinca Grygorija Kliebanova, nekada zamjenika direktora brodogradilišta Pallada u Hersonu s kojim je Iskra brodogradilište ima potpisali ugovor za gradnju plutajućeg doka, a koji je u tom brodogradilištu bio zadužen za marketing, prodaju i razvojne projekte. Uvažavajući njegovo iskustvo i znanje, a znajući da je nakon što su Rusi okupirali Herson ostao bez posla pozvali su ga da dođe u Šibenik pridruži se timu prodaje i marketinga Iskra brodogradilišta što je on bez dugog razmišljanja prihvatio i tu je već godinu i pol.
– Ugodno me je iznenadio poziv kolega iz Iskra brodogradilišta. Surađivao sam s njima nakon što smo prije tri i pol godine potpisali Ugovor za gradnju plutajućeg doka u našem brodogradilištu u Hersonu. Razvili smo vrlo čvrst poslovni, ali pomalo i prijateljski odnos. Budući da imam 61 godinu i nisam vojni obveznik, a ostao sam bez posla rado sam prihvatio poziv vlasnika Iskra brodogradilišta te od početka kolovoza 2022. godine radim i živim u Šibeniku. Naravno, to nije bila laka odluka jer mi je u Ukrajini ostala obitelj, ali ovdje mogu raditi svoj posao i koristiti svoje iskustvo, a na zbivanja u Ukrajini ne mogu utjecati. Prelomio sam to u sebi i došao u Šibenik. U Kijevu su mi ostali kćer i sin. Sin i zet rade, imaju vojnu obvezu i ne mogu izaći iz zemlje, a iz Hersona je uspjela otići i moja supruga – ispričao nam je.
U Šibeniku je vrlo zadovoljan jer radi na poslovima za koje se školovao, ali i zbog dobrodošlice koje mu Šibenčani iskazuju .
– Drago mi je vidjeti to što vlasnici puno ulažu u razvoj, u ljude i opremu. Vrlo sam zadovoljan. Puno ljudi ima razumijevanje za sve što se događa u Ukrajini. U Dalmareu sam kao kod kuće. Ljudi me podržavaju jer znaju da mi je teško i da su moje misli u Ukrajini i svi mi, koji me prepoznaju, stalno daju potporu, na neizravan, simpatičan način – otkrio nam je.
Iskra brodogradilište Šibenik izazov je i već dokazanim stručnjacima, ali i brodarskim inženjerima početnicima s ovih prostora, Tako je Dalibor Komatina, diplomirani inženjer brodostrojarstva postao voditelj proizvodnje u Iskra brodogradilištu Šibenik. .
-Ovdje sam nešto manje od godinu dana. Prije toga sam bio sedam godina u Brodosplitu kao direktor i savjetnik uprave. Ovdje sam jako zadovoljan. Posao je dinamičan s puno izazova. U brodogradnji sam već 21 godinu, radim i na remontu brodova i na novogradnjama. U Iskra brodogradilištu Šibenik godišnje obavimo remont na oko 200 i izgradimo petnaestak novih brodova. To je veliki opseg poslova. Voditelji radionica su vrlo korektni. Riječ je uglavnom o ljudima koji su pred mirovinom. Moj cilj je da pratimo nove tehnologije, usvajamo nove vještine s pomlađivanjem kadrova kojima je to blisko – kazao nam je.
Komatina je 13 godina radio u Jadranskom brodogradilištu Bijela u Crnoj Gori. Prošao je sve razine poslova od inženjera u pogonu do direktora tehnologije, ali je ta tvrtka otišla u stečaj i zatvorena je.
– Imao sam nekoliko opcija – od odlazak na rad u Dubai, u zapadnu Europu ili u Hrvatsku i odabrao sam Hrvatsku koja je najbliža, a sličan je mentalitet. Dubai je, gledajući plaću, bio najbolja ponuda, ali to me nije privuklo je bih bilo daleko od porodice koja je ostala živjeti u Crnoj Gori. Ovako svakog vikenda odlazim kod svoje obitelji. U Iskra brodogradilištu imamo i osiguran smještaj koji je jako dobar, čini mi se jedan od najboljih u Šibenik. Uprava i vlasnici Istre su se baš potrudili. Radim dosta, a u slobodno vrijeme odem do fitnesa, nekad do prijatelja u Split. Nije mi dosadno jer nemam puno slobodnog vremena – ispriča nam je.
Zbog posla u Iskra brodogradilištu u Šibenik je došla živjeti djevojka iz Zaprešića kod Zagreba Ella Ilić i želi ostati u Šibeniku.
– Završila sam nedavno Studij brodogradnje na FSB-u u Zagrebu. U Iskra brodogradilište sam došla na praksu početkom ove godine, ostala sam raditi kao student, a mislim i da ću ostati i kao zaposlenik. Kad sam upisivala fakultet dvoumila sam se između arhitekture i brodogradnje i odlučila sam se za brodogradnju. Nisam pogriješila. Jako volim ovu struku, a ovaj posao u Iskra brodogradilištu mi je prvi. Vodim brodove koji dolaze na remont, projekte, neke jednostavnije. Polako počinjem lovit konce i upoznavati se s poslom. Kad brod dođe na popravak razgovaram sa šefovima radionica, određujemo koje ćemo poslove obaviti i to sve usklađujemo. Brodogradnja je muška branša malo je žena, na ovakvim poslovima, ali ne mogu reći ništa protiv kolega. Susretljivi su, žele podijeliti svoje znanje. Svi smo tu jednaki i ne mogu reći da me se drukčije gleda samo zato što sam žena. Meni su najbitniji međuljudski odnosi u firmu, a ovdje su zaista dobri. Je li mi bilo teško odlučiti se doći živjeti u Šibenik, u jednu manju sredinu? Pa nije. Kad sam upisivala ovaj fakultet znala sam da neću ostati u Zagrebu i tražila sam praksu negdje na moru. Predstavnici Iskra brodogradilišta su bili na našem fakultetu i predstavili svoju tvrtku. Kazala sam – idem probati. Poslala sam im životopis i odmah su me pozvali. Ponudili su mi smješta koji je odličan. Na prvu mi se svidjelo i namjeravam tu ostati. Došla sam tu prije par mjeseci odraditi praksu, pa s ostala raditi kao studentica. Nedavno sam predala diplomski i nadam se da ću kada diplomiram dobiti i stalni posao. Šibenik mi je predivan. Neki se moji poznanici i prijatelji čude što se tu tako dobro osjećam. Kažu kao to nije baš neki živahan grad za mladog čovjeka, ali mene ta živahnost više ne zanima. Šibenik doživljavam kao manju sredinu u kojoj se svi poznaju, svugdje možeš ići pješice sve je dostupno i želim tu živjeti – iskreno priča Ella.
Njezino iskustvo možda potakne i druge da za svoj grad, mjesto rada i življenja izaberu Šibenik, a možda i Iskra brodogradilište koje pruža niz mogućnosti za zapošljavanje.
