Poznati hrvatski arhitekt Ivan Vitić, obiteljskog nadimka Đovani, rođen je na današnji dan 1917. godine u Šibeniku.
– Kao tinejdžer bio je mulac, izbacili su ga iz Gimnazije u Šibeniku. Učitelj je prije ispita naložio da se knjige stave pod klupu, pa ih je on i stavio, ali otvorene. Kad ga je učitelj ulovio, mali Ivan mu je rekao: ‘Knjige su pod klupom, kako ste rekli’, no ljutiti je učitelj bacio te knjige kroz prozor, a Vitić je odmah iskočio kroz prozor za njima! I donio ih nazad… Izbacili su ga, morao je u Sinju završiti privatnu školu – ispričao je prije 12 godina za Globus njegov sin Ivan Vitić.
Završio je Tehnički fakultet u Zagrebu, nakon čega je od 1941. do 1943. radio kao asistent na Katedri za arhitektonske kompozicije, a zatim kao suradnik Alfreda Albinija. Na fakultetu je također od 1951. do 1965. godine vodio Projektni biro Vitić, kasnije poznat pod imenom ‘AB 17’. Od 1945. do 1946. godine radio je u Ministarstvu graditeljstva Narodne Republike Hrvatske, a zatim je prešao u tada osnovani Arhitektonski projektni zavod; od 1947. do 1950. radio je kao arhitekt Ministarstva vanjskih poslova FNRJ.
Vitić je volio more, natjecao se u plivanju, ronio. Obožavao je jedrilice, a bio je dobar prijatelj sa sinom Ante Šupuka.
Pionirski grad u Granešini kod Zagreba te rekonstrukcija arhitektonskog bloka između Poljane i crkve svetog Frane u Šibeniku, kao i tvornica Jugovinil, bili su među prvim značajnijim Vitićevim projektima. Uslijedili su potom projekti na Visu, u Šibeniku, kao i natječaj za ideju Jugoslavenskog paviljona u Parizu.
Vitića pamte kao energičnu osobu, atraktivnog muškarca čvrste fizionomije i energičnog glasa. Cigareta je bila zaštitni znak čovjeka koji je bio uvijek elegantno odjeven.
Vrhunac njegovog stvaralaštva označilo je projektiranje i izgradnja tadašnje Zgrade društveno-političkih organizacija, danas popularne pod imenom Kockica. Ivan Vitić bio je jedini koji je mogao nesmetano ulaziti u Kockicu, bez sigurnosne provjere.
Kasnije je projektirao stambeni neboder i Dom JNA u Splitu, stambeni neboder JNA na Špinutu u Splitu krajem 60-ih, kao i Dom JNA u Komiži.
Najvažniji Vitićev projekt u Šibeniku svakako je bila izvedba bivšeg Doma JNA, gdje je danas Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, i to na mjestu porušene zgrade Narodne kavane. Metodom kontrasta Vitić je napravio iznimno uspješan spoj starog i modernog, a JNA kao investitora uspio je uvjeriti da na gradski bedem postave skulpturu svetog Mihovila.
Vitićev projekt je i Osnovna škola Faustra Vrančića, kao i blok građevina na obali – zgrada županije, hotel Jadran i ex kino Šibenik. Ivan Vitić umro je 21. prosinca 1986. godine.
