Karika usamljena na vrhu ŠRKL-a, Lukas Leon Vunić sjajnom izvedbom do titule MVP-a kola

Sedmo kolo je, iako je to na ždrijebanju parova mogla biti tek slutnja, donijelo je tri utakmice susjednih momčadi na prvenstvenoj ljestvici, pa smo ovu rundu natjecanja mogli bez ikakve dileme nazvati danom derbija. Prvi, onaj popodnevni, između Karikaša i Šišijevaca, ujedno je bio i derbi samog vrha ljestvice, onaj koji je pobjednika ostavljao samog na vrhu. Prvi ovosezonski službeni susret mogao je dati neke (ne i sve) odgovore na pitanja kakav je omjer snaga ovih sastava. Naravno, ozljede su krojile dobar dio priče, osobito kad je momčad ŠiŠibenica u pitanju. Josip Gulam i (osobito) Luka Petković su važni faktori u vanjskoj liniji Ljubičastih, kao i Ivan Duvančić kod plavo-bijelih. Karika je od samog početka dala jasno do znanja da će na sve načine htjeti neutralizirati brzinu i prodornost Duje Protege, otvarajući mu sav mogući prostor za šut s (polu)distance. U ranoj fazi susreta momčadi su se izmjenjivale u vodstvu, da bi krajem prve četvrtine Karikaši serijom 9-2 minimalan zaostatak (8:9) pretvorili u pristojan plus (17:11). Iako naoko mala, ta serija je bila dovoljna da trostruki viceprvaci preuzmu potpunu kontrolu nad dvobojem i stvore temelje za pobjedu. U nekoliko navrata su pokušali slomiti dobro poznatog protivnika, što im je pošlo za rukom u drugom poluvremenu. Pobjedu su izborili suparničkim najjačim oružjem, tranzicijom i lakim poenima na obruču. Balansirani napad Karike u ovoj utakmici predvodio je Domagoj Stojanović (19 poena, 13 skokova, 5 asistencija, 4 osvojene lopte), a dvoznamenkasti su bili i Frane Topić (16 poena, trica 4-7), Petar Maleš (15 poena, 6 skokova) i Krste Malenica (13 poena). Kao kuriozitet možemo istaknuti novi double-double Franka Kalpića, koji je uhvatio 11 skokova i podijelio 12 asistencija, ali nije imao mirnu ruku (8 poena). Kod ŠiŠibenica tek tri dvoznamenkasta – Protega je ubacio 12, a Mateo Grgurica (5 skokova, 5 asistencija) i Mate Kuvač po 11.

Utakmica Vodica i Mozarta 1983 donosila je pobjedniku utješnu nagradu u obliku izbjegavanja posljednjeg mjesta na tablici nakon prvog kruga. Očekivano, bio je to susret u kojem su obje momčadi osjećale da je ovo prilika da malo poprave bodovnu sliku uoči nastavka sezone. Ne iznenađuje stoga velika nervoza i brojne greške na obje strane. Vodičani su, predvođeni sjajnim Lukasom Leonom Vunićem, većim dijelom susreta imali rezultatsku prednost i kakvu-takvu inicijativu, ali hrabri Mozartaši se u odsustvu kapetana Marka Buve nisu predavali i na sve načine su pokušali okrenuti rezultat u svoju korist. Naravno, veći dio ofanzivnog tereta su na sebe preuzeli Andrija Naglić i Roko Ćaleta Car, dok im je iz drugog plana vrhunsku potporu pružao Vinko Gulam. Utakmica je bila neizvjesna do sredine posljednje četvrtine, kada Vodičani prelamaju dalekometnim šutevima raspoloženog Vunića i jokera s klupe Luke Carevića, kao i spretnim reakcijama pedalirajućeg Blatara Ivana Cukrova u samom srcu reketa. Na kraju utakmice pomalo i previsoka koš-razlika za ono što smo gledali većim dijelom utakmice. Kako smo već spomenuli, apsolutno prvo ime utakmice – ujedno i sedmog kola (valorizacija 53) – bio je Vunić (30 poena, 12 skokova, 4 asistencije). Cukrov je upisao double-double (21 poen, 10 skokova), a po 13 poena kod Vodičana dodali su iskusni šuter Josip Babun (7 skokova) i centar Tomislav Boljat (9 skokova, 3 osvojene lopte). U redovima Mozartaša najistaknutiji pojedinci bili su Naglić (24 poena, 9 skokova, 6 asistencija), Ćaleta Car (20 poena, 8 skokova) te Gulam (16 poena, 7 skokova, 4 osvojene lopte).

Dan derbija zatvorio je onaj u kojem su se sastale momčadi koje trenutno borave u sredini prvenstvene ljestvice. Branitelji naslova su u prva tri kola upisali isto toliko poraza. Da bi do kraja prvog kruga prvenstva došli do pozitivne nule na kontu pobjeda i poraza trebali su pobijediti nimalo bezazlenog suparnika. Zeko je još jednom uspio okupiti jezgru momčadi u tzv. last minute aranžmanu, nešto čime Luka Pandurić i čudnovati Marko Brajković nisu bili pretjerano oduševljeni. Ipak, branitelji naslova otvaraju susret furiozno i nakon prvih deset minuta igre imaju velikih +18 (14:32). Nije im odmogla ni činjenica da su u ovom susretu, po prvi put nakon otvaranja sezone, na raspolaganju imali i paklenog zadarskog šutera Domagoja Vidakovića. Zekanima u tim trenucima u glavi struji misao ‘da ja nisam dolazio džaba’, pa su se potrudili zapaliti dva-tri figurativna štaba 90ersa. Nevjerojatna je bila dominacija Antonija Vlaića u skoku, dok je drugi Vlaić – Marko – svojim silovitim prodorima počeo unositi nervozu u redove branitelja naslova. Zeko i njegovi mladići uspijevaju prepoloviti zaostatak do poluvremena, a kada se u istom tonu nastavilo i u drugom dijelu, prisutni u dvorani su počeli razmišljati o mogućnosti preokreta. Do njega je i došlo, a jedan od glavnih (neočekivanih) junaka u tom periodu bio je bek Zeke i potočića Nenad Samaržija. On je s nekoliko vještih obrambenih reakcija te tricom pečatirao veliki niz svoje momčadi, koja je u posljednjih deset minuta igre ušla s tri poena prednosti (71-68). Ali, 90ersi nisu momčad koju možete pobijediti isključivo obranom, potrebno je zadovoljiti i neke ofanzivne kriterije. Zekani su u tom naletu potrošili puno energije te su 90ersi uspjeli doći do daha. Kao i prije tjedan dana, ključnu tricu za slamanje otpora protivnika ubacio je Marko Živković. Po već ustaljenom običaju, najbolji u redovima 90ersa bili su Pandurić (33 poena, 6 skokova, 4 osvojene lopte) i Brajković (23 poena, 9 skokova). Vidaković je ubacio 11, a Jure Kljajić još jednom odigrao kvalitetnu partiju iz sjene (8 poena, 8 skokova, 2 blokade). Kod Zekana je najviše poena ubacio Marko Vlaić (22, 6 skokova), a trojac s po 13 poena čine Roko Roman, Antonio Sičić (7 skokova) i nevjerojatni Antonio Vlaić (čak 21 (!) skok, te 6 asistencija).

Mozart 1983 – ŠiŠibenico

Karika – 1990

Vodice – Bagatin

Slobodna je momčad Zeko i potočić.