Na današnji dan, 21. rujna 1706. umrla je u Šibeniku Klara Žižić, časna sestra utemeljiteljica hrvatske redovničke zajednice ‘Družbe sestara franjevki od Bezgrešne’. Klara Žižić rođena je u Promini kraj Drniša 1626. godine. Na rođenju je dobila ime Mara, a Klara joj je redovničko ime.
Živjela je na području pod turskom vlašću. Nakon potpisivanja Kandijskog mira između Turaka i Mlečana 1669. i utvrđivanja granica 1671., Klara dolazi u Šibenik, koji je bio pod vlašću Mlečana i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kući u šibenskom Varošu. Zajedno sa Serafinom Burmaz započela je redovnički život, 17. studenog 1679. u crkvi sv. Lovre uz dopuštenje tadašnjeg šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegarija.
Posvetile su se Bogu po pravilima utvrđenim od pape Lava X. Klara je bila prva i doživotna poglavarica reda. Vođena Duhom Svetim, prihvatila je redovnički način života sv. Franje s posebnim naglaskom na zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Majka Klara iskusila je progone Turaka pa je prednjačila u pomaganju siromašnima i nemoćnima. U potpunu siromaštvu i bez posjeda, živjela je od milostinje pouzdavajući se u Božju providnost.
Kad je umrla 1706. pokopana je u grobnici u crkvi sv. Lovre u Šibeniku. Šibenčani su za tada nju napisali: “Žaljaše je vas grad i Varoš, budući da je 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom” te su još napisali za nju i s. Serafinu: “One se učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a navlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u svakom obsluženju i dobri dili.” Pokrenut je postupak, da se proglasi blaženom i svetom.
