Sjajna je bila atmosfera u petak navečer na Šubićevcu, na prvoj ovosezonskoj ligaškoj utakmici Šibenika. Okupilo se oko tisuću i pol ljudi koji su znali proslaviti uvjerljivu, 3:0 pobjedu nad Vukovarom 1991, a znali su je proslaviti i oni koji su je izvojevali, igrači i stručni stožer narančastih. Pjevali su u svlačionici, zagrljeni, kao prava momčad, a glas je pustio i trener Mario Carević. Vidjelo se da baš guštaju i to je ono što, osim rezultata i igre prikazane na travnjaku, budi optimizam kod šibenskih navijača, to zajedništvo u svlačionici, ta kemija koja je očito uspostavljena.
– Bez prave kemije ne ide. Zbog igrača mi je prvenstveno drago, jer pobjeda će im dati dodatni poticaj, samopouzdanje, svijest da su kvalitetni. I zato mi je srce bilo ogromno kada sam ih vidio tako raspjevane, zagrljene, jer ovo je praktički nova momčad, s igračima koji se do prije koji mjesec dana nisu poznavali, a sada su tim – govori nam Carević jutro nakon dvoboja.
Pitamo ga je li se čuo s gazdom kluba, Željkom Karajicom
– Jesam, jesam. Zvao je prije i nakon utakmice iz Londona, gdje Hrgović večeras boksa. Naravno, sretan je i zadovoljan, kao i ostali članovi uprave iz Njemačke. Ali svi su svjesni da je ovo samo prva utakmica i da je preda nama dug put. Ovo jest početak za poželjeti i važna pobjeda protiv jedne jake momčadi, ali moramo ostati čvrsto na zemlji, ne dozvoliti euforiju. Osim zbog igrača drago mi je i zbog navijača koji su u velikom broju došli na utakmicu i stvorili sjajnu atmosferu, baš smo guštali dolje na travnjaku u takvom ambijentu – kaže trener narančastih, koji je uoči utakmice obećao samo jedno; da će igrači dati sve od sebe, odigrati mušku, borbenu utakmicu. To su na koncu i ‘isporučili’ i za to su i nagrađeni s tri boda.
– Publika je vjerujem prepoznala tu borbenost, tu želju – ističe Carević, kojem je, vjerujemo, i samom pao velik teret s leđa nakon ovakve premijere. Kako smo napisali u prošlotjednom komentaru, ne smiju se izvoditi konačni zaključci nakon jedne utakmice, ali da izgleda obećavajuće to svakako. Osim u njezinoj pripremi Carević je vukao dobre poteze i tijekom same utakmice, držao je pod kontrolom. Uostalom, dvojica igrača koje je uveo na početku drugog dijela, Pozo i Torres, pokazali su se ‘match winnerima’, uz jasno, sjajnog Majića. Torres je majstorski zabio drugi gol na još ‘majstorskiju’ asistenciju Poza, koji je uz to iznudio i penal.
– Drago mi je zbog Torresa, koji je dobro radio na pripremama. Njegovim uvođenjem htjeli smo dobiti na dubini u napadu, jer nam je u prvom dijelu nedostajao taj dolazak iz drugog plana. Pozo još nije spreman za cijelu utakmicu, ali i u tih pola sata pokazao je da ima kvalitetu. Općenito na klupi imamo kvalitetu, ali ne i kvantitetu i zato se nadam da neće biti ozljeda – kaže Carević.
Na žalost, ozljeda je bilo već na otvaranju. Zbog nje je Pavičić morao biti zamijenjen već u devetoj minuti, dok je Božića šepajući izašao iz igre petnaestak minuta prije kraja utakmice.
– Vidjet ćemo nakon pregleda koliko su ozbiljne te ozljede. Mislim da je Božić dobio samo udarac u list, ali bojim se da bi kod Pavičića mogao biti u pitanju trbušni zid s kojim je već imao problema. Nadam se da ipak neće dulje izbivati s travnjaka jer smo ionako tanki na tim bočnim pozicijama, pa sam tako umjesto Pavičića morao uvesti Kolegu, koji je krilo. On je to jako dobro pokrio, pogotovo u drugom poluvremenu – zaključio je Mario Carević.
