Na olimpijskoj stazi u francuskom Vaires-sur Marneu, gradu tridesetak kilometara udaljenog od Pariza održano je Svjetsko juniorsko veslačko prvenstvo (U19). Među 218 posada iz 53 zemalja bile su i tri hrvatske, a u njih dvije, u četvercima, veslali su članovi šibenske Krke. Kako su prošli pročitajte u opširnom i uvijek zanimljivom osvrtu Dražena Crnogaće, predsjednika Krke.
– Našu najmlađu posadu činili su 16-godišnji Krkaši Marko Martinović, Franko Dobra i Jakov Slavica, te Vito Šutalo njihov kolega i vršnjak iz Dubrovnika (VK Neptun) koji je ujedno bio i štroker četverca na pariće u navedenom sastavu. Po hladnom vremenu ne baš za veslanje (kiša i vjetar svakog dana) momci su odveslali tri utrke. U prvoj, onoj kvalifikacijskoj, dobili su savjet trenera Radečića da samo iskušaju stazu jer je za izravan plasman u polufinale trebalo biti najmanje drugi, a u konkurenciji jakih posada Njemačke, Poljske, Bugarske i Grčke to nije bilo izvedivo. U repesažu su trebali biti najmanje treći u čemu nisu uspjeli. U C-finalu su odveslali svoju najbolju utrku gdje su u konkurenciji, od njih starijih, momaka iz Nizozemske, Grčke, Japana i Estonije nakon žestoke bitke uspjeli biti treći. Nastup na Svjetskom prvenstvu već ove godine bio je velik izazov za naše mladiće koji su na SP-u naočigled ‘rasli’ i veslački odrastali iz utrke u utrku. U iduće dvije godine koliko su još juniori od njih se može očekivati još puno lijepih vijesti.
U četvercu bez kormilara veslala je kombinacija VK Istre i VK Krke; Adrian Mačina, Vito Jakoliš, Nikola Knežić i Fabio Peruško. U konkurenciji su imali 13 posada. Kao i mlađe im kolege nisu se uspjeli već u prvoj utrci izravno ukrcati u vlak za polufinale, ali su zato u repesažu bili sigurno prvi. Od daljnjeg natjecanja oprostio se Egipat, a dalje su, uz naše, prošli još Španjolci i Srbi. U polufinalu su trebali biti treći i zaista su, s Mađarima i Amerikancima, do same završnice bili su u konkurenciji za željeno treće mjesto, ali na žalost nisu uspjeli. U B-finalu, koje su veslali samo pet sati nakon polufinalne utrke, vidjeli smo jednu od najuzbudljivijih utrka Prvenstva! Naime, sve posade (Španjolska, Hrvatska, SAD, Švicarska, Uzbekistan i Srbija) još su na kraju treće četvrtine staze (1500 metara) bile skoro izjednačene. Uzbekistan je za dvije desetinke sekunde bio ispred naših, a ostali su ih pratili u stopu. U zadnjih 300 metara zbivala se prava drama; naši prelaze iscrpljene Uzbekistance, ali ih iz zaveslaja u zaveslaj sustižu Amerikanci, dok Španjolci, Švicarci i Srbi svakim daljnjim metrom gube dah. Štroker Mačina vodi posadu na 40 zaveslaja u minuti, ali Ameri imaju 42… još 10-ak zaveslaja, publika je na nogama, na tribinama smo okruženi brojnim navijačima posade SAD-a koji mašu zastavama i bučno navijaju za svoje, čuju se i vuvuzele… posade prelaze ciljnu crtu, čekamo foto-finiš pomoću kojeg suci vrlo brzo utvrđuju da je Hrvatska bila brža od SAD za sićušne dvije stotinke sekunde! Opuštanje, primanje čestitki od Amerikanaca i onda trk s tribina da bi se čestitalo Adrianu & Co. na sedmom mjestu na svijetu! Ostaje tek mali žal zbog činjenice da se možda moglo proći u A-finale u kojem su se zasigurno mogli nositi s Mađarima (šesti) i Talijanima (peti).
Treća i nominalno najbolja naša posada bio je dvojac na pariće zagrebačke Mladosti u sastavu Ivan Talaja i Nikola Kontrec. Oni su u konkurenciji imali čak 25 posada, na kraju su osvojili drugo mjesto u C-finalu, uz napomenu da su ih od plasmana u polufinale dijelile samo dvije desetinke za koliko su u repesažu bili brži momci iz Belgije. Šteta, jer su Ivan i Nikola vrijedili barem za plasman među najboljih 12 posada, ali vjetar, kiša i jaka konkurencija učinili su svoje.
Krkaš Bartol Medić je u skifu nastupio u utrci rezervi. Ipak, njegova je uloga prvenstveno bila da po potrebi (bolest, povreda) bude spreman uskočiti u bilo koju gore navedenu CRO-posadu.
Oni kojima ovo naše viđenje nije dovoljno sve dodatne informacije mogu naći na World Rowing – Home, a nama na kraju ostaje za istaći ono najvažnije, ono što svjetsko veslanje čini uistinu lijepim; prijateljstvo i druženje cura i momaka sa svih kontinenata, međusobno pozdravljanje i čestitanje tisuća navijača na tribinama i duž staze! Za primjer navedenog, popularnog veslačkog friendshipa, navedimo da je na pobjedi u B-finalu našem četvercu ‘bez’ odmah po povratku s utrke srdačno čestitao i trener posade SAD-a i usput priupitao ima li tko zainteresiran za veslanje i studij u SAD!
Na kraju, na margini nastupa naših mladića, ne možemo ne istaći da je turistička usluga u Hrvatskoj (daleko) ispred usluge u Francuskoj, barem sudeći po našem iskustvu. Pariške znamenitosti uistinu su prekrasne i vrijedi ih vidjeti, ali za posjetu bilo kojoj od njih čekat ćete satima u redu, u hotelu će vas jedva pozdraviti, cijene smještaja su astronomske, nema šanse da bilo s kim porazgovarate na bilo kojem drugom jeziku osim francuskog, a isključivo na francuskom su i cjenici u restoranima i kafićima. U svjetski poznatoj Latinskoj četvrti (Sorbonne, Pantheon, Jardin des Plantes…) tri kave i dva soka platit ćete 30 EUR, uz konobaricu kojoj taj dan nije bio po volji i toilette zajednički za oba spola! Ipak, ima i ono što se svakom mora svidjeti: točnost i brzina lokalne željeznice!, zaključio je svoj izvještaj Dražen Crnogaća.
