Vukovi su u Hrvatskoj rijetka i ugrožena životinja, a stalno obitavaju na području Gorskog kotara, Like, Banovine i Dalmacije. Prema kriterijima Svjetske zaklade za zaštitu prirode, vukovi su na Crvenoj listi sisavaca u Hrvatskoj, odnosno na popisu ugroženih vrsta, što znači da je zakonom zabranjen njegov odstrel, a kršenje odredbi tog zakona kažnjava se novčanom kaznom od 40.000 kuna. Ipak, prema prikupljanim podacima, čovjek je još uvijek glavni uzrok smrtnosti vukova – 47 posto strada zbog odstrela, a 34 posto od prometa.
Procjenjuje se da se u Hrvatskoj populacija vuka kreće između 142 do 212 jedinki, što je u prosjeku 177 vukova raspoređenih u 49 čopora. Brojnost vukova u 2013. godini značajno se smanjila u odnosu na 2012., a ujedno je najmanja od 2005. godine, otkad se istom metodologijom te procjene donose.
VELIKE ŠTETE
Međutim, vukovi u Hrvatskoj svake godine lokalnom stanovništvu uzrokuju goleme štete. Uz česte napade na stada i pse u rubnim dijelovima urbanih područja, nedavno su mediji izvještavali o slučaju gospođe iz Drniša koju je, kako je posvjedočila, napao vuk dok se šetala sa psom. Nediljko Dujić, predsjednik Lovačkog saveza Šibensko-kninske županije, smatra kako se najvjerojatnije nije radilo o vuku.
– Nije provjereno da se radilo o vuku, ja osobno držim da se vjerojatnije radilo o psu lutalici, možda lisici ili čaglju jer zdrava će jedinka rijetko napasti čovjeka. Što se tiče bliskih susreta na rubnim dijelovima grada, to je istina i vuk uistinu pravi veliku štetu na domaćim životinjama. Vukovi se u nizine i u blizinu urbanijih naselja spuštaju zbog nedostatka hrane. Budući da danas u Hrvatskoj uzgajamo sve manje stoke, ni vukovi više nemaju toliko hrane na raspolaganju pa se približavaju mjestima gdje žive ljudi – objašnjava Dujić.
Napominje kako država oštećenim ljudima isplaćuje naknadu, ali i to da je teško govoriti o pravednosti tih naknada jer vrijednost stoke nije mjerljiva novcem. Naime, ona služi i za rasplod, za dobivanje mlijeka i mliječnih prerađevina, tako da je šteta, u stvari, mnogo veća od naknade. Dujić smatra kako se ovakve priče događaju jer trenutni zakon koji štiti vukove nije dobar.
– Postojeći zakon vukove štiti u neograničenom arealu. Kada bi se skratio areal vuka, sigurno bi oni činili manje štete. Mi kao lovačko društvo svakako jesmo za zaštitu vukova, ali u arealu koji bi bio u prihvatljivim granicama. U ovako posloženom sustavu, vuk stvara štetu na domaćim, ali i divljim životinjama o kojima se mi skrbimo na našem lovnom području. Hrvatska će, sudeći po svemu, ipak biti prisiljena u budućnosti napraviti taj iskorak i mijenjati zakon – zaključuje Dujić.
‘NE HRANIMO VUKOVE!’
Nagađanja među stanovništvom o tome da se vukovima putem helikoptera baca hrana kako bi ih se zadržalo podalje od naselja Dujić opovrgava.
– Takve priče nastaju jer ljudi ne barataju svim činjenicama o vukovima. Vuk je predator, nije lešinar, on traži živi plijen i rijetko će se, osim u trenutcima iznimne gladi, odlučiti pojesti strvinu. Takvo se postupanje može dogoditi kada naseljavaju novu jedinku, pa se taj vuk prati nekoliko mjeseci dok se ne asimilira u okolinu, ali na redovitoj bazi država to ne čini jer joj to nije u interesu – kaže Dujić.