Vozači Auto karting kluba Rogoznica ostvaruju odlične rezultate gdje god se pojave. Njihova ‘specijalnost’ je Prvenstvo povijesnih vozila u kojem se redovito se penju na postolja. A jedna od perjanica rogozničkog kluba je Ivan Mandušić. Ovaj Šibenčanin, rođen na staru godinu 1996. godine, nov je u ovom sportu, ali to se po njegovim vožnjama ne bi nikad reklo. Koliko je dobar govori podatak da tri utrke prije kraja prvenstva drži prvo mjesto u poretku. Njegovu narančastu Opel Corsu konkurencija je dobro upoznala. U nju je, kako smo kazali, uskočio tek ove sezone.
– S bratom sam redovito pohodio utrke kao gledatelj, volim to okruženje, miris benzina, i uvijek sam imao želju i sam se okušati na stazi. Kao što znate, u automobilizmu se sve vrti oko financija, skup je to sport. Međutim, kako mi je krenuo posao, skupilo se nešto para, pa sam prvo kupio simulator, a onda napokon, u ožujku ove godine, i automobil za utrke. Ostalo je, kako se kaže, povijest – priča nam Ivan.
Auto karting klubu Rogoznica odlučio se, kaže, priključiti jer su mu tamo bili prijatelji, a i jer mu je najbliži pravi natjecateljski klub.
– Prva utrka bio mi je kronometar u Zadru. Nisam imao neka velika očekivanja, nego prvenstveno osjetiti auto, steći ‘filing’ za volanom. Na koncu sam završio prvi. Prva brdska utrka bila mi je pak Nagrada Bikova i opet sam završio prvi u klasi i grupi, isto sam ponovio i u Skradinu, a u sličnom ritmu nastavio sam i na ostalim utrkama – priča Ivan.
Dodaje kako ima veliku podršku obitelji i prijatelja, ali…
– Majka je navijala da na prvoj utrci budem zadnji, kako bih odustao od utrkivanja, jer se boji, ali eto, bio sam najbrži – kroz smijeh će Ivan, koji se, inače, natječe u klasi P-3 (od 1.600 do 2.000 kubika) povijesnih vozila. Riječ je o natjecanju u kojem vozila moraju biti minimalno stara 30 godina. Ali, i ti ‘veterani’ su itekako brzi.
– Moja maksimalna brzina s Corsom bila je 185 kilometara na sat na ciljnoj ravnini u Skradinu. Naravno da bih se u skoroj budućnosti htio okušati i u nekoj jačoj, bržoj klasi, u utrkama modernih vozila, ali kako sam kazao, financije su te koje diktiraju stvari – ističe Ivan, zahvalivši se ovom prilikom sponzorima koji mu pomažu, kao i cijeloj njegovoj ekipi, bez koje se, kaže, ne bi mogao utrkivati.
A osjeća li on sam strah dok juri stazom? Je li imao koji udes?
– Strah je naravno prisutan od prve utrke, ali kad kreneš zaboraviš na sve, koncentriran si na stazu, na automobil. Što se tiče udesa, na Malački sam izletio na jednom zavoju, ali završilo je dobro kako je moglo biti. Na koncu sam čak završio kao drugi – zaključio je Ivan Mandušić, koji će, zajedno s ostalim vozačima svog kluba, sljedeći nastup imati na rogozničkom autoslalomu.
