Jednomjesečna turska opsada Šibenika počela je na današnji dan 1647.godine i trajala je do 16. rujna. Oko 4 000 Turaka poginulo je u tim borbama, a ključnu ulogu u obrani odigrala tvrđava sv. Ivana.
Šibenik je u 16. stoljeću dosta oslabila epidemija kuge. Ipak, već polovicom 17. stoljeća bio je najveći, najmnogoljudniji i praktički najvažniji grad mletačke Dalmacije. Nažalost po Šibenčane, Mletci nisu radili mnogo na obrani Šibenika od mogućeg osmanskog napada, te su Šibenčani preuzeli inicijativu kad se to pokazalo potrebnim.
Šibenčani su u vrlo malo vremena podignuli tvrđave za obraniti grad. U strahu od osmanske strahovlade, Šibenčani, svi sposobni stanovnici, su se u velikom broju odazvali gradnji te su tijekom kolovoza i rujna 1646. podignuli tvrđavu sv. Ivana, kada i tvrđavu Šubićevac. Tvrđavu sv. Ivana sagradili su na vrhu brda sjeverno od šibenske stare gradske jezgre. Franjevci su dali svoj obol obrani grada. Inženjer Antonio Leni iz Genove, franjevac, izradio je nacrt Sv. Ivana. Kako se pokazalo poslije, ključna utvrda za obranu grada bila je zvjezdasta tlocrta, sa sjevera ojačana visokim zidanim nasipom u obliku kliješta (tal. tanaglia), zbog čega je u narodu znana i imenom Tanaja. Tvrđave su podignute godinu i pol prije bitke, dok je gradnja u smislu bastionskih utvrda dovršena upravo 1647. godine.
Tijekom kolovoza je s više od 25 000 osmanskih vojnika napalo je Šibenik, a po nekima i 30.000 vojnika. Utvrđeni grad branilo je malo više od 6000 ljudi čiji je zapovjednik bio barun Christoph Martin von Degenfeld. 17. kolovoza 1647. osmanske su snage opsjele Šibenik, tada pod mletačkom vlašću. Žestoke su se borbe odvijale kod tvrđave sv. Ivana, koja je odigrala ključnu ulogu u obrani Šibenika. Najžešći osmanski napad bio je na tek dovršenu tvrđavu sv. Ivana. Počeo je 8. rujna oko 21 sat.
Prvi znaci osmanskih posustajanja pojavili su se u zoru oko 3 sata ujutro 9. rujna. Tada su Osmanlije nakon punih šest sati teške borbe, posustali, a zatim prekinuli napad. Umor kod napadača se nazirao kao i pobjeda branitelja Šibenika. Borbe su se nastavile sljedećeg dana no slabijim intenzitetom. 11. rujna stiglo je pojačanje Šibenčanima. U luku je uplovio providur Leonardo Foscolo s ratnim brodovima i novim vojnim pojačanjima. Dočekalo ga je veliko slavlje pučana i vojske koji su branili grad i počasne topovske salve. Neuspješnih 25 dana opsade, pristigla pojačanja opsjednutom gradu i neslomljeni moral branitelja impresionirao je osmanske napadače i obeshrabrilo bosanskog pašu Tekeliju. Osmanlije su uskoro shvatile da nema više svrhe napadati te su se ubrzano spremali na uzmak. 16. rujna Tekelija je prekinuo opsadu, prikupio svu preostalu vojsku i vratio se ka Drnišu, putem kojim je i došao. Osmanski poraz bio je toliki da se nikad više nisu vratili.
