Šibenski sociolog i kroničar Ivica Poljičak, državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija prisjetio se danas dana kada su Šibenčani prije 143 godine dobili prvi javni vodovod i šest gradskih česmi. Na svojoj Facebook stranici objavio je tekst koji prenosimo u cijelosti.
Bio je to dan za pamćenje.
Cijeli je grad bio na nogama, zavladala je rijetko viđena kolektivna radost. Bilo je to 12. svibnja 1879. godine kada su Šibenčani dobili prvi javni vodovod, dan kada je iz šest javnih gradskih česmi potekla voda iz Krke. Bio je to veliki događaj.
Do tada su se građani opskrbljivali iz bunara ili velike gradske cisterne, a onda je u grad stigla pitka voda s Krke. Teško se iz današnje perspektive uživjeti u život Šibenčana prije toga, bilo je vode, ali većim dijelom godine oskudno, tako da je nakon stoljeća Šibenik dobio pitku vodu, svima dostupnu. Stoga ne čudi da je načelnik Ante Šupuk organizirao veliko slavlje. Da se vremeplovom mogu vrati u prošlost, u neke od prošlih dana, 12. svibnja 1879. godine bio bi mi na samom vrhu ljestvice, dan koji bih htio proživjeti sa starim Šibenčanima.
Srećom sve je ostalo zapisano. Urednik zadarskog Narodnog lista Juraj Biankini, s uzvanicima je dan ranije doputovao parobrodom, sve vidio i doživio i nakon nekoliko dana prenio u Narodnom listu, najstarijoj novini koja se tiskala na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Tim se povodom tiskala „Spomenica o otvoru šibenskog vodovoda“. Izvornik se čuva u Muzeju grada i u Državnom arhivu u Šibeniku.
Uvodni tekst iz Spomenice: „Što je bio grad Šibenik do nazad malo godina, dočim je čamio pod tudjinskim pritiskom, svak znade ne samo u Šibeniku, nego po svoj Dalmaciji. Probudjenjem hrvatske sviesti, Šibenik duševno i stvarno progleda! S tim velevažnim razdobjem u povjestnici grada Šibenika, ime častnoga viteza Ante Šupuka, prvog narodnog načelnika u Šibeniku, ostaje nerazrješivo skopčano. Nastojanje ustrajano i napor požrtvovni ga boljak najnarodnijeg grada u Dalmaciji, postigne znameniti uspjeh dne 12 svibnja 1879, kada veličanstveni vodovod donese Šibeniku hladnu vodu iz rieke Krke. Taj dogadjaj vriedilo je proslaviti, i bi doista proslavljen na način, koji je na diku i Šibeniku i cieloj Dalmaciji.“
Tog su jutra uzvanici parobrodom zaplovili prema Skradinu, potom su Krkom uzvodno uz veliko slavlje blagoslovljeni „vrielo i vodovodni stroj“, a voda je „munjevitom brzinom“ krenula prema Šibeniku. Parobrod se u Šibenik vratio u četiri sata popodne i sve je bilo spremno za svečani „otvor“ šest česma, okićenih zelenilom za tu prigodu. Prvo se otvorila česma kod svetog Ivana, nazvana po carskom namjesniku Rodiću „Rodićevac“. Potom su se svi zaputili prema svetom Nikoli gdje je voda potekla iz česme „Lottovac“, nazvana po upravitelju željeznice Lottu. Sve to uz „burno klicanje naroda“. Povorka se uputila obalom prema česmi na Poljani koju su krstili kao „Šupukovac“. Kalelargom se slavlje, uz zvuke Narodne glazbe, nastavlja prema Docu i česmi ispred Kvartira koju su Dolačani nazvali „Katicom“, jer je ispred vojarne svete Kate.
„Glazba udara, zvona slave, mužari pucaju, živio se ori neprestance, a od silna naroda jedva se može krenuti.“ Peta česma je kod svete Nedjeljice, a nju Crničani nazvaše „Nedjeljca“. Zadnja je otvorena šesta česma „Wurmovac“ tako nazvana na uspomenu na kraljevskog mjerača pri vodovodu Wurma koja je bila postavljena na Starom pazaru. Veselje se nastavilo i poslije, a „kad zamrači, ispred varoške crkve vriedni kriesari A. Rabiš i sin stadoše užigati vatromet.“
Bio je to dan za pamćenje.
Pokušavam dočarati to veliko narodno šibensko veselje i zamišljam razdragane pučane kako ispijaju hladnu Krku u blizini kućnog praga. Bili su to događaji koji su mijenjali životnu svakodnevicu Šibenika.
U spomen na prvi javni šibenski vodovod na trgu kod svetog Ivana sačuvana je replika prve javne česme „Rodićevac“ od 12. svibnja 1879. godine.
