Stopirala je kod Drniša kako bi se vratila kući u Kričke, kući kojoj, nažalost, nikada nije došla. Na spomen imena Antonije Bilić koja je nestala kobnog 7. lipnja 2011. i danas svi protrnu. Međutim, godinu i tri mjeseca kasnije njeni kolege, učenici srednje škole ‘Ivan Meštrović’ i dalje rade isto ono što je Antoniju koštalo života – dignu palac ili znak na kojem piše konačno odredište i stopiraju. Zašto? Odgovor je jednostavan – autobusne linije su rijetke, i često neusklađene s potrebama učenika. Dječaci i djevojčice tako autobus trebaju čekati satima, a ukoliko i dođe na vrijeme, od autobusne stanice do kuće često imaju i po nekoliko kilometara pješačenja. Stoga su mnogi srednjoškolci osuđeni na stopiranje.
NEMA PROMJENE
– Mislim da mogu pisati romane o ovom problemu, ali se ništa neće promijeniti, lokalna uprava i samouprava treba pod hitno riješiti kvalitetan prijevoz svim učenicima bez obzira iz kojeg sela dolazili. Od 360 učenika srednje škole u Drnišu, 200 je putnika! To nije mala brojka – poručuje Ivan Zeljak, ravnatelj srednje škole Ivana Meštrovića u Drnišu. Otkriva kako su najproblematičnija mjesta Ružić i Oklaj, ali ne zaostaju ni sela Kadina Glavica, Parčić, Miočić, Pakovo selo, Pokrovnik…
– Učenik iz Čavoglava mora pješačiti tri kilometra da bi stigao do glavne ceste, a od Mirlović Polja trebaš šetati nekoliko sati dok vidiš prometnicu. Jedna srednjoškolka iz Gornjih Planjana prebacila se u srednju školu u Šibenik jer joj je bilo jednostavnije doći do prijevoza, a imamo slučajeva da nam djeca iz Radonića putuju u Split na nastavu. Zar to nije sramotno – pita se Zeljak. Trenutno je najgore srednjoškolcima iz Općine Promina. 29 prominskih učenika imaju jednostavan izbor – i8li će stopirati do kuće ili će u Drnišu boraviti čitav dan. Da bi srednjoškolac u Oklaju došao u školu redovnom autobusnom linijom, mora ustati oko 5,30 ujutro, ovisno u kojem selu živi, a kući se neće vraćati prije minimalno 17,00 sati.
– Najgore je učenicima iz Lukara, Čitluka, Mratova i Suknovaca, svi su s područja Promine… Njih je sedmoro. Oni doslovno moraju nekoliko kilometara pješačiti do Oklaja, gdje se nalazi autobusna stanica, što znači da se ustaju u 4 ujutro da bi došli na nastavu u 8 sati – priča nam Zeljak. Tvrdi da je škola učinila sve da olakša život učenicima putnicima, dala im je posebnu učionicu za učenje, te osigurala i besplatnu internet vezu na korištenje.
Što je napravila lokalna vlast kako bi se stalo na kraj stopiranju maloljetnika?
BILO JE I LANI, I PREKLANI
– O čemu mi pričamo?! Naši srednjoškolci su 12 sati u školi, nije to ništa novo. Po mraku idu i po mraku se vraćaju. Tako je bilo i lani, i preklani i već godinama. Mi tu ništa ne možemo. Tražili smo pomoć od Županije i od mjerodavnog Ministarstva, pa ništa. Problem je što nemamo dodatnih 16.000 kuna mjesečno za uvođenje posebne školske linije, kad dobijemo taj novac biti će i prijevoza – jasan je Paul Cota načelnik Općine Promina.
U Gradu Drnišu, kako su nam kazali, problem ne mogu riješiti jer nema prijevoznika koji bi bio zainteresiran za održavanje linija do udaljenih sela.
Ovo je treća godina kako se bezuspješno pokušava pronaći prijevoznik koji bi grad povezao sa sedam sela na Miljevcima što bi uvelike olakšao život tamošnjem stanovništvu. Uz to bilo bi osigurano još pet autobusnih linija, a jedna bi povezivala Siverić, Kadinu Glavicu, Parčić i Kričke, liniju koju bi, da je vozila, koristila i nestala Antonija Bilić. Koncesija autoprijevoznicima nudi i otvaranje linije Drniš- Pakovo Selo-Pokrovnik- Radonić, te linije Drniš-Žitnić-Sedramić. Otvorila bi se i autobusna linija Trbounje i Velušić, a linijska je poveznice predviđena i za Tepljuh-Biočić-Miočić- Kanjani-Štikovo. Početni godišnji iznos koncesije plaćao bi se tisuću kuna, a dozvola bi se izdala na rok od pet godina. Hoće li se naći prijevoznici za ovu nerentabilnu liniju, pokazat će vrijeme.
Tko će sufinancirati karte
Još nije poznato tko će sufinancirati mjesečne učeničke pokazne karte na području grada Drniša. Jedno je sigurno – Vlada RH neće sufinancirati nijednu autobusnu liniju koja vozi u radijusu od pet kilometara od škole.
– Još ne znamo kako će se problem riješiti, tražili smo pomoć Županije, ali odgovora još nema. Lani je prijevoz učenicima s područja grada Drniša bio besplatan i to zahvaljujući tomu što je Šibensko-kninska županija sufinancirala 20 posto mjesečne karte, a ostatak smo izdvojili iz gradskog proračuna, nekih 700.000 kuna – tvrdi Ante Dželalija, gradonačelnik Drniša. Ističe kako će se, bez obzira kakav odgovor stigao iz ureda Župana, grad Drniš potruditi da se djeca i dalje voze u školu i kući potpuno besplatno.
