Luka Stojanac ovogodišnji je dobitnik zahvalnice za očuvanje tradicijske kulture Općine Tisno. Luka posjeduje zavidnu zbirku šudara, njih čak osamdesetak, sakuplja i izrađuje rukotvorine iz jezerske pučke nošnje, o običajima i tradiciji Jezera zna više od mnogih, a ima tek 11 godina.
– Uz veliku zbirku šudara, njih osamdesetak, skupio je i pet kanica, kudilju i vreteno, desetak spara, neke je i sam izradio, Jezerski nevistin venac, bićve od kotuna, zbice za pletenje, povezala za kudilju i pet ogrica koje su njegovih ruku djelo. Luka izrađuje i palme od maslinovih grana za Cvitnicu, gradi suhozide, rukom šiva nošnje za plišane igračke, izrađuje makete oltara, starinskih kuća od kartona i drva, a njegove rođendanske torte nikada nisu obične. Za njegov peti rođendan namučili smo se dok nismo pronašli nekog tko će izraditi tortu u obliku crkve Gospe od Zdravlja u Jezerima. Sa samo tri godine znao je nabrojati sve dijelove jezerske narodne nošnje i često će i starije od sebe ispraviti ako nešto nije po pravilima – priča nam njegova mama Glorija.
Luka, inače učenik 6. razreda OŠ Vjekoslav Kaleb i 5. razreda glazbene škole, danas je aktivni član KUD-a Koledišće, a prvi put je na njihovom nastupu sudjelovao kad je imao tek šest mjeseci. U naručju svoje majke, također članice KUD-a Koledišće, ‘nastupio’ je na Trgu Jezerana u sklopu Jezerskih dana mora pa ne čudi činjenica da je i danas plesač srednje grupe folkloraša, kao i sudionik radionica izrade ogrica, koje su dobile i oznaku Hrvatskog otočnog proizvoda i uvrštene u nematerijalno kulturno dobro Hrvatske.
Iza njega je mnogo nastupa, a i sudjelovanja na sajmovima Hrvatskog otočnog proizvoda, gdje je sa velikom predanošću posjetiteljima objašnjavao proizvode koje bi tamo promovirali.
Poznata je ta ljubav Jezerana prema tradiciji, posebno mladosti, a za to je glavni krivac voditelj KUD-a Koledišće etnokoreolog Nenad Milin koji godinama okuplja djecu i odrasle, svojim pričama i aktivnostima, svojim nesebičnim zalaganjem prenosi svoju ljubav prema folkloru i tradiciji, kao i roditelji, većinom članovi KUD-a koji tu ljubav prenose na svoju djecu. Kud Koledišće broji osamdesetak aktivnih članova, ali kad je neki veći nastup u pitanju, često se na pozornici nađu cijele obitelji, roditelji i djeca.
– To su vam Jezerani, posebna je to vrsta. O običajima i tradiciji najviše je naučio od susjede Elvire kod koje je često dolazio, pa upijao priče koje mu je pričala i strpljivo odgovarala na sva njegova pitanja. Njega je to jednostavno oduvijek zanimalo, bio je fasciniran time, pa je često ispitivao. Reci mi kako je bilo na Koledišću? Kakve su šudare nosile mlade žene? Kako ste išli u školu? Na čemu ste pisali? Kako ste nosili kofe na glavi? Od čega ste to izradili?… A ogrice i spare, njih ga je naučila izraditi pokojna ‘teta Anka’ kod koje je Luka posebno rado odlazio. Bila je majstorica s iglom u rukama, jako vrijedna članica Koledišća koja nas je na žalost napustila, ali ostavila veliki trag i doprinos svojim rukotvorinama – priča nam naša sugovornica.
Što se tiče planova za budućnost, nije još definirano koju će srednju školu upisati, ali svakako svoj smjer vidi u nečemu što ima etno u nazivu.