Velika Gospa ili Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo najveća je Gospina svetkovina u liturgiji. Naš narod iznimno štuje Gospu, što je posebno vidljivo po naslovima crkava, veoma raširenoj tradiciji hodočašćenja u Gospina svetišta, posebno o današnjoj svetkovini, po mnoštvu lijepih pjesama spjevanih njoj u čast, po svibanjskim i listopadskim pobožnostima…
Nažalost, u našem narodu prečesto se čuju i ogavne psovke kojima se besramno vrijeđaju i Bog i Gospa i sve ostale kršćanske svetinje. Zamislite kolika se količina psovke dnevno izbaci iz naših usta. To je, bez ikakve sumnje, ogromno zlo koje silno opterećuje naše savjesti, našu međusobnu komunikaciju te doslovno zaziva nesreću na naš narod. Uvjeren sam da su mnoga zla i nevolje, s kojima se kao narod suočavamo, izravna posljedica upravo psovke. Ne želim kazati da nas Bog kažnjava, nego da psovkom jednostavno otvaramo prostor zlu, kako bi nas zahvatilo. Svetost Božjeg imena, i svih drugih svetinja po kojima nam Bog iskazuje svoju ljubav, u samom je temelju naše vjere. Teško je očekivati milost od Boga, a u isto vrijeme ga tako ponižavati. Umjesto da Boga blagoslivljamo, da njegovo ime, kao i ime njegove Majke, izgovaramo s poštovanjem i zahvalnošću, i tako mu se otvorimo da nas ispuni svojim blagoslovom i milošću kojim je na najodličniji način nju ispunio, mi ih besramno ponižavamo.
BLAGDAN BUDUĆNOSTI
Velika Gospa je blagdan budućnosti, blagdan nade da će se svakome koji kao Gospa povjeruje dogoditi proslava u nebu. To je blagdan vjere u smislenost našeg života. Gospa je prototip svakog vjernika, ona je putokaz do neba. To je blagdan u kojem slavimo ono što je Bog učinio BDM i što će učiniti svakom koji čuje i vrši ono što nam je Isus rekao. Ovaj naglašava da je sama blažena Djevica nagrađena za svoju vjeru koju je dosljedno bez ijedne pogreške u životu živjela. To vrlo lijepo izriče misna molitva (predslovlje) svetkovine Velike Gospe: ‘Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da u grobu trune ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života.’
Zašto je Gospa velika? Vjerujem da bi dosta nas najprije reklo zato što je Bogorodica, zato što je rodila je Isusa. Međutim njezino bogomajčinstvo, to što je rodila Isusa rezultat je Božjeg odabranja ali i njezine vjere po kojoj je ona stvarno velika. Mislim da smo u opasnosti da od Gospe lako napravimo mit, pa čak da je slavimo kao božicu. Ona to ipak nije. Usuđujem se reći da bismo Gospu trebali gledati malo više ljudski, kao djevojku i ženu koja je iznimno vjerovala, kao ljudsko biće, kao osobu koja je imala svoje nade, ljubavi, planove, vjerojatno i strahove i nedoumice; možda i nesuglasice, poteškoće i nerazumijevanja u komunikaciji s drugima. Zamislite samo suočenje sa svojim zaručnikom kad mu je trebala reći da je bez njega trudna i uvjeriti ga da pri tom nije ni Boga, ni njega ni sebe izdala. Da ju Josip nije kojim slučajem prihvatio, posljedica ne bi bila samo odbacivanje i sramota već smrt kamenovanje. Zamislite možda prigovore drugih kada je Isus postao javna osoba i kad su ga počeli odbacivati i ponižavati…
Gospa je velika zato što je povjerovala, što je bez kolebanja prihvatila od Boga i ono što nije razumjela. Prihvatila je u vjeri i siromaštvo, i progonstvo i mač boli koji joj je probo srce. Prihvatila je biti službenica Božja bez oklijevanja vjerujući da Bogu stvarno ništa nije nemoguće kada mu se u vjeri prepustimo. Prihvatila da joj život poprimi potpuno drugi tijek nego li je ona to sa svojim zaručnikom planirala. Prihvatila je i biti Isusovom učenicom jer je sve događaje koje je još od Isusova djetinjstva s njim proživljavala, duboko pohranjivala u svom srcu i o njima razmišljala. Prihvatila je radosno pomaganje drugima i onda kada je sama pomoć i zaštitu trebala. Pokazala je vjernost i poštovanje svome mužu i njegovim korijenima do te mjere da je trudna išla na put s njim kako bi on mogao upisom u Betlehemu sačuvati svoje Davidovsko porijeklo.
ISKONSKO POVJERENJE
U susretu s njom Elizabeta joj izriče zapravo najveću pohvalu: ‘Blažena ti što si povjerovala da će ti se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina.’ Evo, u tome je njezino blaženstvo i na to nas ponajprije njezin lik i štovanje potiče: vjerovati da će mi se ispuniti što mi je rečeno od Gospodina. A rečeno mi je da me Bog iznad svega ljubi, do kraja ljubi, da mi želi podariti puninu života. I od mene samo treba vjeru, bezgranično povjerenje uvijek i svugdje, upravo onakvo povjerenje koje je prema njemu pokazala Gospa Marija.
Naš vjernički puk prepoznavao je Mariju kao svoju majku prepoznavao u najtežim trenucima svoje povijesti. Mi budimo potaknuti tom svetom baštinom štovanja Gospe da i nama danas bude uzor vjere, ponajviše onda kad nam je teško i ljudski gledano neizvjesno. Marija uznesena dušom i tijelom na nebo uzor je i nagrade koja nas sve čeka.
