Nebeski zaštitnik Šibenika i njegove biskupije vezan je uz grad od njegovog nastanka, a štovali su ga i ranije na prostorima koji su kasnije pripali gradu i biskupiji.
Naime spomen sv. Mihovila na šibenskom području nalazi se i prije prve povijesne pojave grada kod crkve Sv. Lovre u Donjem polju gdje je pronađen kameni fragment s imenom sv. Mihovila, koji datira u IX. stoljeće.
Kasnije je i prvi sakralni spomenik grada, sagrađen u jezgri starog Šibenika, u castrumu – tvrđavi bio posvećen sv. Mihovilu. Crkva je u tvrđavi postojala do XIX. stoljeća kada ju je austrijska vojska srušila. Uz tvrđavu, Šibenčani su i u samom gradu podigli crkvicu, ispred današnje crkve sv. Frane, koju su također posvetili nebeskom arhanđelu Mihovilu.
Blagdan sv. Mihovila stoljećima se proslavljao na najsvečaniji način u Šibeniku, piše na stranicama Šibenske biskupije. Mnogi važni događaji za grad vezivali su se upravo za dan njegovog zaštitnika. U ispravi iz 1252. kojom Šibenčani priznaju jurisdikciju trogirskog biskupa, spominje se da vjernici na blagdan sv. Mihovila donose kruh, novac i svijeće koje popola dijeli biskup i šibensko svećenstvo, a vino koje se donosilo za večernju sv. Mihovila uzimao je biskup i njime počastio Šibenčane.
Kroz XIII. stoljeće Šibenik je, kao i ostali dalmatinski gradovi, počeo upotrebljavati svoj heraldički znak u koji je smjestio lik gradskog zaštitnika sv. Mihovila. Izrađujući grb najčešće u kamenu postavljali su ga na vidljiva i istaknuta mjesta nastojeći između ostalog i njima demonstrirati svoju komunalnu autonomiju, koju su u nestalnim vremenima srednjeg vijeka morali uvijek ponovno potvrđivati i braniti.
Gradski grb s prikazom sv. Mihovila bio je u upotrebi sve do godine 1926., kada je odlukom Ministarstva policije zabranjena upotreba svih općinskih i pokrajinskih grbova i pečata. Kada je zabrana ukinuta, krajem 1939. godine ponovno se rabi općinski grb s likom sv. Mihovila.
Kako piše Ivica Poljičak, isti se grb koristio sve do 1980. godine kada je lik svetog Mihovila uklonjen iz općinskog grba. Tim su činom tadašnje komunističke općinske vlasti nakon stoljeća uporabe svetog Mihovila odlučile ga izbrisati iz gradskog grba. Na sreću, vrlo brzo, s demokratskim promjenama 1990. godine i uspostavom hrvatske države nebeski je zaštitnik sveti Mihovil i službeno ponovno postao likom šibenskog gradskog grba.
Najviše kamenih grbova grada sačuvalo se iz XV. stoljeća, iz vremena kada se u Šibeniku zahvaljujući djelatnosti Jurja Dalmatinca najintenzivnije gradilo.
Na kući uz more, u gradskom predjelu Dolac, uzidan je gradski grb koji se izvorno nalazio na Gradskim bedemima, ispod kojeg je ploča na kojoj je na latinskom jeziku uklesan tekst ‘Mene ne štite ni visoke zidine ni more/koje me s obje strane okružuje, mene čini sigurnim u svako doba/zaštita moga gospodara čiju sliku uklesanu/vidiš u ovom mramoru’.
Sveti Mihovil je arhanđeo koji se u Bibliji spominje pet puta, a njegovo ime na hebrejskom jeziku, ‘Mi-ka-el, znači ‘Tko je kao Bog’. Vjeruje se, naime, da je on zapovjednik nebeske vojske u ratu protiv Luciferovih sila tijekom Nebeskog rata. Molitva sv. Mihovilu se upotrebljava kao zaštita od zlih duhova i ta molitva je jedina egzorcistička molitva koja je dana na uporabu laicima uz dopuštenje Rimokatoličke Crkve.
Lik ili kapela sv. Mihovila u mnogim gradovima postavljeni su pred gradskim vratima ili nad njima, radi odbrane od zlih sila. Isto tako radi zaštite lik sv. Mihovila često je postavljen i na vrh zvonika. Mnoge crkve na grobljima posvećene su sv. Mihovilu a to je u svezi s njegovom funkcijom vagatelja duša na posljednjem sudu i s funkcijom voditelja duša u raj.
