Vjekoslav Kaleb rodio se je u Tisnom, na današnji dan 1905. godine. Školovao se u Zadru, Beogradu i Šibeniku, te pohađao Učiteljsku akademiju u Zagrebu. Podučavao je u raznim selima Zagore te kasnije u Šibeniku i Zagrebu. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu u partizanima, od 1943. godine. Bio je u izbjegličkom logoru u El Shattu od 1944. godine gdje je sudjelovao u organiziranju kulturno-prosvjetnoga života. Godine 1945. bio je imenovan voditeljem Prosvjetnoga odjela ZAVNOH-a u Šibeniku, a potom bio je u Zagrebu tajnikom Društva književnika Hrvatske (DKH). Nakon toga je bio urednik nekoliko književnih časopisa (Republika, Kolo, Naprijed, Književnik) i tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Redoviti član HAZU (tada JAZU) postao je 1961. godine.
Objavio je ukupno 57 novela u brojnim zbirkama (“Na kamenju”, “Izvan stvari”, “Brigada”, “Trideset konja”, “Kronika dana”, “Smrtni zvuci”, “Nagao vjetar”, “Ogledalo”, “Luk i strijela”…) i 3 romana (“Ponižene ulice”, “Divota prašine”, “Bijeli kamen”). Većina njegovih djela tematski se bavi životom u izoliranim zaselcima Zagore.
Pisao je i filmske scenarije, reportaže, članke, prikaze i prevodio (najpoznatiji je njegov prijevod bajke Pinocchio, Carla Collodija). Gost je jedna od njegovih najranijih (objavljena 1940.), ali i najboljih i najpoznatijih novela.
Djela su mu prevedena na više europskih jezika. Godine 1967. dobitnik je nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo.
Umro je u Zagrebu 1996. godine, a pokopan je na Mirogoju.
