Već desetak dana četvorica mladića iz četiri hrvatska veslačka kluba vrijedno špartaju na relaciji od Šibenika do Zatona, pa i preko Prukljana, a sve s ciljem što bolje pripreme za nastup na Svjetskom veslačkom prvenstvu za juniorke i juniore koje će se ove godine održati u bugarskom Plovdivu od 11. do 15. kolovoza. Posadu čine 18-godišnjaci Filip Gligić član Veslačkog kluba ‘Krka’ i Luka Jurčić iz Veslačkog kluba ‘Trešnjevka’ te godinu mlađi Nikola Šeparović član ‘Ošjaka’ i Nino Varat član ‘Jaruna.
U rano nedjeljno jutro, Filip, Luka, Nikola i Nino iznijeli su vesla i čamce na Krkin ‘šponton’ radi odlaska na još jedan trening. Trener Milan Radečić, popularni Mime, najprije im je objasnio što će raditi i zbog čega idu u dvojce umjesto u četverac. Cilj treninga bio je provjeriti reakciju momaka na zahtjevan zadatak izveslavanja 3 puta10 minuta s podizanjem broja zaveslaja i to u međusobnom sparingu. To je nedvojbeno težak trening posade koja se iz Šibenika otiskuje na najjači svjetski ispit.
Po povratku iz Zatona upitali smo četvorku da nam kažu par riječi o sebi, ali i svojim očekivanjima. Tako smo od Nina čuli da pohađa Strojarsko tehničku školu Frana Bošnjakovića, da svojim najboljim plasmanom smatra prvo mjesto na međunarodnoj regati na Bledu.
– Na predstojećem SP-u očekujem što bolji rezultat!
Dobre utrke na SP-u očekuje i Luka, učenik MIOC-a, XV gimnazije u Zagrebu, koji svojim najvećim neveslačkim uspjehom smatra odlazak na Svjetsko prvenstvo u robotici, te skromno dodaje kako je već lani bio član izborne vrste nastupajući na Europskom prvenstvu.
Velalučanin Nikola očekuje odveslavanje vrhunskih utrka u Bugarskoj, a vlastitim plasmanom kojeg valja zapamtiti smatra naslov pobjednika Kup Hrvatske.
Za kraj riječi dobrog domaćina koji je kolege ugostio u svom domu i ujedno štrokera četverca, Filipa Gligića.
– Najveći životni uspjeh mi je što radim ono sto volim, a to je veslanje te što sam s veslanjem dogurao do pozicije da imam priliku predstavljati svoju zemlju. Naravno, ne bi priličilo jednom sportašu da sebično preuzme sve zasluge, stoga moram naglasiti neophodnu podršku i trud svih trenera, prijatelja i naravno obitelji. Također, volio bih se zahvaliti i ravnatelju i profesorima Gimnazije koju pohađam, a koji su mi u najbitnijim trenucima dopustili da, nakratko i privremeno, stavim školu na drugo mjesto, te mi tako uvelike olakšali ovaj put koji je bio blago rečeno ‘trnovit’ zbog velikih odricanja kao što su (ne)izlasci i druženja s prijateljima. Iako se to uvelike krši s preporukama stručnjaka, koji smatraju da to nimalo nije dobro za moj psihološki razvitak, za priliku kao što je ova, a koja se pruža jednom u životu, morao sam zanemariti znanost pravdajući se izrekom ‘cilj opravdava sredstvo’. Na Svjetskom očekujem maksimalan angažman i fokus, borbu do ‘zadnje kapi krvi’ i da pobijedimo sami sebe – priča Gligić.
