Glas Koncila objavio je tekst Stjepana Androića koji nosi jasnu poruku svima koji ne žele biti odgovorni za zdravlje čovječanstva.
– Filozofijski pojam ‘slobode’ ne smije se shvaćati samo kao isključivo pravo pojedinaca. Sloboda kao pravo odnosi se i na pravo kolektiva, koji može bit narod, određena socijalna, radna ili vjerska skupina – piše Androić.
Navodi i kako se pojavom pandemije koronavirusa, a s tim u vezi i problem obvezatnosti cijepljenja, pojavilo pitanje shvaćanja i tumačenja prava pojedinca na izbor, cijepiti se ili ne.
– Idealiziranjem prava pojedinca kao njegova isključivoga prava zanemaruje se obveza solidarnosti. Pojedinci koji se pozivaju na svoje isključivo pravo na izbor negiraju obvezu solidarnosti u obrani od opće opasnosti za većinu pučanstva ugroženoga pandemijom. Samouvjerenost i isključivost takvih pojedinaca ide tako daleko da mogućnost uvođenja obveze cijepljenja proglašavaju povrjedom njihovih ljudskih prava. Negiraju faktične i znanstvene činjenice da je cijepljenje pitanje života ili smrti za određene kategorije građana, posebice onih koji se zbog određenih zdravstvenih razloga ne smiju cijepiti. Da bi se zaštitili takvi, potrebna je opća cijepljenost populacije od najmanje 70 posto. Statistike već potvrđuju (izjava epidemiologa dr. Vladimira Mićovića) da u slučaju necijepljenosti umjesto dva mrtva nastaje 200 mrtvih. S pojavom novoga delta-soja i njegovom većom prenosivošću opasnost je još veća – piše Androić u Glasu Koncila.
Po njegovim riječima ‘cijepljenje nudi izbor između smrti i života’.
– Vrhunac zatucanosti koja se nameće građanima glasine su da se cjepivima ugrađuju čipovi radi kontrole kretanja, kontrole ponašanja, upravljanja, pa i rađanja. Oživljavaju se i teorije zavjera. Nedostaje kritičkoga osvrta kojim bi se ponukalo zavedenoga građanina na logičko zaključivanje. Čak se pozivaju i neki poznati odvjetnici, koji daju dvosmislene izjave o obvezatnosti cijepljenja ili navode svoje mišljenje, a to ne znači znanje. Zbunjeni narod koji nije dovoljno upućen postaje nepovjerljiv i biva zaveden te se na kraju njega optužuje.
Androić podsjeća da se prije 200 godina u Dalmaciji (1807. g.) uvodila obveza cijepljenja protiv boginja i zaustavljena je zaraza.
– Danas bi trebali biti barem toliko pametni, ako ne i pametniji. Budući da vrijeme radi protiv građana, opasnost od širenja zaraze mogla bi planuti na štetu svih nas. Oporba bi mogla biti zadovoljna jer je očito da je Vlada neizravno priznala svoje pogreške predlaganjem jačih mjera neizravne prisile – zaključuje Androić.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
