Nakon kratke i teške bolesti u 34. godini života umrla je Roberta Škugor, mlada šibenska arhitektica koja je tijekom svoje, nažalost, kratke karijere ostvarila zapažene rezultate u arhitekturi, ali i ostavila trag u kulturnom životu Šibenčana. Od nje se opraštaju brojni prijatelji i kolege, a njihove riječi pročitajte u nastavku.
‘Svi oni koji su poznavali Robertu, znali su je kao nasmijanu, emocionalnu, vedra duha, punu životne energije, zaljubljenicu u ljude i životinje, zaljubljenicu u putovanja, različite kulture, običaje, ali prije svega – zaljubljenicu u život.
Po struci arhitektica, po vokaciji borac protiv uzurpacije javnog prostora, djelovala je i u Društvu arhitekata Šibenik gdje je bila jedna od istaknutih članica te bila priznata po svom stručnom i građanskom aktivizmu.
Svoju ljubav prema odnosima u prostoru, oblicima, općenito arhitekturi, Roberta je prenosila i na najmlađe pa je tako vodila i radionicu za male arhitekte na šibenskom Međunarodnom dječjem festivalu. Svoje znanje rado je dijelila i s nešto starijima preko raznih predavanja i radionica koje je držala.
Surađivala je na mnogim projektima vezanim za urbanu kulturu Šibenika, grada koji je živjela, voljela i znala svaki njegov pedalj, grada u koji se svaki put vraćala iako je studirala u Zagrebu, radila u Barceloni, putovala Južnom Amerikom, ali Šibenik je bio i ostao u srcu.
Bila je dobra duša šibenske urbane scene, svog Urbanog inkubatora, i kada su mnogi bili u šoku nakon potvrđene teške dijagnoze, ona je bila najsabranija i beskompromisno krenula u borbu. Nažalost, posljednju je izgubila. A toliko toga je bilo ispred nje…
Zbogom, Roberta.’
(prijatelji i kolege)