Šibenik je ovog vikenda imao čast ugostiti mini-turneju The Nationala, indie-rockera iz Ohia koji među hrvatskom publikom uživaju kultni status. Dodavanjem trećeg koncerta koji je održan prvi, a najavljen zadnji, Krešimirov je grad dobio čast pridružiti se rijetkim gradovima poput New Yorka, Chicaga ili Toronta u kojima su ‘nacionalci’ svirali tri dana za redom.
Nastup 1. kolovoza na tvrđavi sv. Mihovila dodan je zbog velikog interesa publike, ali tribine nisu bile do kraja popunjene. Međutim, to za doživljaj koncerta ne znači ama baš ništa, budući da su i publika i bend bili odlično raspoloženi, a veza koju njeguju duga je, postojana i puna obostrane ljubavi: dečki su nekoliko puta naglasili kako obožavaju svirati u Hrvatskoj, a što se publike tiče, radi se o svojevrsnom fenomenu. The National su u posljednjih nekoliko godina dobili na popularnosti diljem svijeta, ali vjerojatno nigdje ne uživaju takav status i toliko dugo kao tu kod nas. ‘Nacionalci’ i domaća publika vole se odavno, dok su u ostatku svijeta još bili relativno nepoznati.
Dodatni je začin pozitivnom dojmu definitivno bio ambijent tvrđave, kojeg su dečki hvalili i prve i druge večeri, a koji im kao bendu izuzetno odgovara jer njihova su glazba i nastupi upravo stvoreni za manje i intimnije prostore. Upravo zbog tog prilično intimnog odnosa s publikom nije neobično da frontmen Matt Berninger na vrhuncu koncerta prošeta prvim redovima i pjeva zajedno s fanovima, ali u Šibeniku je na oba koncerta prošetao kroz cijele tribine, na opću radost svih okupljenih, osim možda redara koji su panično morali trčati za njim. Publika itekako zna prepoznati i cijeniti to što od njih iz koncerta u koncert dobiva. Naime, The National je bend koji je u stanju inače ozbiljne ljude pomladiti desetak i više godina i od njih napraviti pomahnitale tinejđere koji Matta u šetnji kroz publiku nastoje uloviti barem na dvije sekunde, a to je bilo vidljivo i na jučerašnjem, do zadnjeg mjesta rasprodanom koncertu. Kada bi koncert 2. kolovoza trebalo sažeti u jednu riječ, bila bi to ’emocije’.
Nastup su otvorili sa ‘Start a War’, a publika se na prve taktove ustala i upalila prskalice na što je Berninger duhovito dobacio kako je to divno, ali jedina loša stvar u cijeloj priči jest to što se on panično boji prskalica.
– Ovo je najgora stvar koju ste mogli napraviti – rekao je.
Od tog trenutka pa naredna dva sata nitko nije sjedio. Odsvirali su većinu stvari s najnovijeg albuma ‘Trouble will find me’, ali i neke od publici najdražih starih hitova poput ‘Bloodbuzz Ohio’, ‘Convesation 16’, ‘Apartment story’, ‘Slow show’, ‘Abel’, a svaki put kada bi Mattov vokal iz šarmantnog baritona pobjegao u energično deranje, publika je reagirala nekoliko puta energičnije. Bend je na turnejama, pa tako i ovoj, ‘podebljan’ sjajnom puhačkom sekcijom koju su činili Kyle Resnic na na trubi i Benjamin Lanz na trombonu. Dečki su odradili lavovski posao tako da je publika uistinu imala priliku uživati u sjajnoj svirci. Naposljetku, na ‘Fake empire’ Matt se, kao i na prvom koncertu, prošetao među publikom i nastalo je opće ludilo.
Burnim pljeskom i ovacijama pozvani su dečki da izađu na bis koji je, tradicionalno, završio zborskim unplugged pjevanjem ‘Vanderlyle crybaby geeks’ svake duše u publici, a Berninger se ponovno spustio među njih.
Dečki su u nekoliko navrata na koncertima zahvalili Mati Škugoru što ih je doveo u Šibenik i na tako prekrasnu pozornicu, ističući kako je tvrđava sv. Mihovila jedno od najljepših mjesta na kojima su ikad svirali. Nakon ovakvog koncerta, vjerojatno nije bilo osobe u publici koja u svoje ime nije također zahvalila Mati na prilici da baš tu provedu večer u ugodnom glazbenom druženju s omiljenim bendom. Hvala Mate, hvala The National. Bio je to jedan od onih koncerata s kojih se dojmovi slažu dugo, a pamte vječno.
