Antun Vrančić umro je u Prešovu 15. lipnja 1573. godine. Nekoliko dana prije smrti primio je obavijest od Pape da je imenovan kardinalom. Pokopan je, po vlastitoj želji, u crkvi sv. Nikole u Trnavi, slovačkom gradiću udaljenom 50 kilometara od Bratislave, odnosno nekadašnjeg Požuna, u kojemu je inače često boravio.
Rođen je u Šibeniku 1504. godine, a podrijetlom je iz ugledne šibenske plemićke obitelji, koja se spominje već u 14. stoljeću, čiji su se preci doselili u Šibenik iz Bosne.
Usporedno s tako uspjelom karijerom diplomata Antun Vrančić piše pjesme, pretežito na latinskom, ali i na talijanskom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Piše i niz zapaženih putopisa i znanstvenih djela. Njegove povijesne zbirke i biografije važno su svjedočanstvo o ugarskom dvoru i razdoblju nakon smrti Matije Korvina 1490. pa do kraja 16. stoljeća.
Od posebne su važnosti Vrančićevi arheološki radovi, proučavanja rimskih spomenika koja su okrunjena otkrićem kamene ploče s uklesanim popisom djela i časti rimskog cara Augusta. Najznačajnija je njegova prepiska s mnogim ondašnjim slavnim ljudima, kao što su Erazmo Roterdamski, Nikola Zrinski, Philipp Melanchthon i drugi. Antun Vrančić je također napisao i životopis hrvatskog bana i biskupa Petra Berislavića.
