Nedavno sam jednom prekrasnom mladiću bila krizmana kuma i zapitala se koliko je krizmanika, njihovih roditelja, uistinu svjesno što taj dan primaju. Nije li to sama parada ljepih odijela, prekrasnih vešti, a iza toga red slikavanja, pa naravno obvezno ručak i slično? Da li se u svim tim vanjskim pripremama izgubio smisao tog dana? I onda me to moje razmišljanje dovelo do pitanja – u što vjerujemo? U Hrvatskoj je broj katolika iznad 86 posto, iako, moram priznati, to ne primjećujem, osim po Božiću, Uskrsu i sličnim blagdanima.
KAKO JE MOGUĆE…
Crkve nam nisu nikad pune, osim na te dane. I redovito se čudim kako je moguće da ljudi koji sebe i ne smatraju vjernicima krste djecu, vjenčaju se u crkvi. Ne čudim se samo njima, nego i sebi što se još nisam navikla na to. U Šibeniku je normalno primati blagoslov obitelji jer to rade svi susjedi, iako ponekad imam osjećaj da ljudi svećenike primaju kao indijske vračeve, a ne s uvjerenjem da donosi Božji blagoslosv u kuću. I vjerujem da će se (ako ovo bude čitao) mom velikom prijatelju i prekrasnom svećeniku dignuti kosa na glavi od mog pitanja – ali kako svećenici pristaju na to? Njegov odgovor je: ‘Tko sam ja da procjenjujem tuđu vjeru’. Naravno da tada ostanem bez svih komentara i da me ostavi bez teksta. Nitko, ni on, ni ja, ni vi ne možemo prosuđivati tuđu vjeru. Ali čude me ljudi koji se zbog tradicije vjenčavaju u crkvi, ljudi koji zbog tradicije ulaze u Crkvu, krste svoje dijete, pričešćuju, krizmaju jer, eto, to rade Hrvati, a na pitanje u što vjeruju, odgovore da sigurno ima nešto… I onda će isti ti dan, mjesec, dva nakon što krste svoje dijete, biti glavni kritičari rimokatoličke crkve i svećenika.
Za svakog od njih će naći neki ‘grijeh’ – ili je previše opušten, ili je previše uštogljen i svima je njima beskrajno lako, i Crkva je ovakva i onakva. Ali će zato svi za Veliku Gospu ići u Vrpolje i imati što veći križ oko vrata.
ISUS NIJE BIO NACIONALIST
Danas sam sigurna da većina ne zna ili ne čuje propovijedi ili Evanđelje, jer koliko ja znam, Isus nije bio Hrvat, nije nas učio nacionalizmu niti homofobiji. Vjerujem da je učio o ljubavi prema svakom čovjeku, bez obzira na vjeru, naciju, seksualnu orjentaciju, bez obzira na stil i način života – jer tko je bez grijeha nek’ baci kamen prvi.
Dok se netko smatra i izjašnjava katolikom, a pljuca po svemu što ima veze s Bogom i Crkvom, taj čovjek pljuca sam po sebi. zato vjerujem da će HBK donijeti odluku poput Njemačke, da katolici plaćaju porez za Crkvu s plaće, pa vjerujem da bi onda na sljedećem popisu stanovništva broj katolika bio maksimalno 20 posto, a dotad se zapitajmo u što vjerujemo.
