Često možemo čuti da se za nekoga kaže kako pokazuje visoku razinu emocionalne inteligencije, no što to zapravo znači? Je li to osoba koja mora pokazivati zavidnu inteligenciju i na općim testovima inteligencije ili je riječ o nečemu sasvim drugačijem, piše zadovoljna.hr.
Sam pojam emocionalne inteligencije definirali su Peter Salovey i John Mayer 1990. godine, a istoimena knjiga koju je pet godina kasnije objavio Daniel Goleman postala je svjetski hit i tako približila emocionalnu inteligenciju širim krugovima ljudi.
Srž emocionalne inteligencije čini shvaćanje da su emocije, i vlastite i tuđe, važan aspekt stvarnosti te, sukladno tome, samo ona osoba koja uvažava te aspekte stvarnosti može o njoj imati dobru predodžbu koja će ga uspješno voditi kroz život.
Salovey također je definirao i pet vještina emocionalne inteligencije. Prema njemu, to su poznavanje vlastitih osjećaja, upravljanje osjećajima, samomotiviranje, prepoznavanje tuđih osjećaja i upravljanje odnosima.
Poznavanje vlastitih osjećaja važno je za samorazumijevanje, upravljanje osjećajima odnosi se na naš utjecaj na vlastite osjećaje i njihovo izražavanje, dok je samomotiviranje usmjereno na prevođenje emocionalnih uzbuđenja u akciju kako bi se stiglo do cilja. Prepoznavanje tuđih osjećaja omogućuje razumijevanje psiholoških zbivanja u drugima, dok se upravljanjem osjećajima utječe na emocionalna stanja drugih ljudi.
Sve je to dobra podloga za razumijevanje toga koliku ulogu emocije imaju u našem životu, i to na baš svim poljima. Emocionalna inteligencija važna je i na radnom mjestu, u odnosima s prijateljima i obitelji, u odgajanju djece, u vezi sa životnim partnerom. Upravo bismo zato trebali težiti njezinu razvijanju, a to možemo učiniti i u odrasloj dobi ako je ona izostala u našem odgoju.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
