Velik broj žena susreo se s određenim smetnjama ili poremećajima koji su povezani s menstrualnim ciklusom, a na tom popisu mogućih problema je i oligomenoreja. Kako je za portal Zadovoljna.hr objasnila ginekologinja Jasenka Grujić, radi se o stanju koje karakteriziraju rijetke menstruacije.
Manja odstupanja u razmaku među menstruacijama su normalna (menstrualna krvarenja uobičajeno nastupaju u razmacima od 21 do 35 dana), no ako su razmaci dulji od 35 dana, može se postaviti dijagnoza oligomenoreje, kaže doktorica Grujić
Kada su u pitanju uzroci oligomenoreje, oni mogu biti razni.
Jedan je od češćih uzroka poremećaj hranjenja, bilo da se radi o anoreksiji, tj. stanju koje karakterizira odbijanje uzimanja hrane s premalom tjelesnom masom, ili bulimiji, stanju koje karakterizira prejedanje uz namjerno povraćanje. Oba stanja imaju psihološku pozadinu.
Zbog hormona koji se stvaraju u masnome tkivu, žene s pretjerano velikom ili suviše malom tjelesnom masom mogu imati oligomenoreju.
Nadalje oligomenoreja je povezana i s bolestima poput dijabetesa tj. stanja poremećenoga metabolizma glukoze i periferne rezistencije na inzulin. Takvi poremećaji viđaju se i u stanjima s povišenom razinom muških hormona poput sindroma policističnih jajnika.
Uz bolesti štitnjače često se viđa oligomenoreja.
Oligomenoreja se redovito javlja i u žena s povišenom razinom hormona hipofize prolaktina (hiperprolaktinemija). U adolescentica i u predmenopauzalnih žena viđa se oligomenoreja zbog neredovitih/rijetkih ovulacija. Oligomenoreju viđamo i u žena koje se intenzivno bave sportom, objašnjava ginekologinja.
Ginekolozi dijagnozu oligomenoreje postavljaju nakon temeljitog razgovora s pacijenticom, ultrazvučnim pregledom jajnika i hormonalnim i drugim laboratorijskim analizama.
Liječenje, odnosno trajajnost ovog stanja ovisi o primarnom uzroku.
Uz neke bolesti oligomenoreja može biti trajno stanje, primjerice u žena s teškim oblicima dijabetesa, no i u njih, uz dobro reguliranu bolest, menstruacije postanu redovitije. Dakle uspješnost liječenja ovisi o uzroku oligomenoreje tj. liječenju toga uzroka.
Ukoliko ginekološkim pregledom ustanovimo promjene (naročito sluznice u unutrašnjosti maternice), provodimo liječenje onim hormonom koji nedostaje, a to je progesteron.
One pacijentice koje imaju povišenu razinu muških hormona (androgena), najčešće uz sindrom policističnih jajnika, liječimo kombiniranim hormonalnim preparatima koji mogu sniziti povišene androgene, rekla nam je ginekologinja.
Govoreći o utjecaju ovog stanja na plodnost žene, doktorica je rekla da se ženi koja ne može zanijeti, a pokaže se da je uzrok nemogućnosti zanošenja izostanak ovulacije, daju lijekovi koji mogu inducirati, odnosno potaknuti ovulaciju.
Ginekologinja je naglasila i da oligomenoreja najčešće nije ozbiljan poremećaj, kao i da se vrlo uspješno liječi hormonima.
Oligomenoreja međutim može biti simptom raznih drugih bolesti i stanja koja oligomenoreju i uzrokuju pa ta stanja valja primarno liječiti.
U žena koje imaju manje od 4 menstruacije godišnje mora se pristupiti liječenju zbog rizika nastanka patoloških odebljanja sluznice u maternici (endometrija) i zloćudne bolesti endometrija, objasnila je Grujić.
Na kraju rekla je da se mladim djevojkama koje imaju ovo stanje, a spolno su aktivne, svakako preporučuju sigurne metode zaštite od neželjene trudnoće pa im vrlo često propisuju hormonalne kombinirane kontraceptive.
Naime u onih s oligomenorejom ovulacija je moguća, ali je ženi vrlo teško odrediti kada do nje dolazi pa u njih tzv. prirodne metode zaštite koje uključuju određivanje plodnih dana, nisu pouzdane, objasnila je doktorica.
